U kaljuži licemjerja

utopili ste čovjeka s istinom na usnama

otvorenih očiju umire pred slijepcima

krikom svjedoči kvarnost vaših jezika

U smrti ne jenjava sva trulež društva

legla gujina sa rumenilom na obrazima

bez iole suvislosti pod mekanim uvojcima

rupa bez samilosti zjapi u grudima

I mislite da je svaka duša budala vaša

da ne osjeti smrad iza redova zuba

da ne ćuti hladnoću dlanova

i raspadnuto meso mrtvih zagrljaja

U blatu kurvanjskih pogodbi

utopili ste zrno savjesti

za pijedestal od prašine samozavaravanja

u vječitoj utrci ulizivanja i - sranja...