koračam makadamom
šljunak krcka pod stopalima
ne
to je samo u mojoj glavi
bosa sam
oduvijek sam bosa
rođena sam bosa
nepripremljena
ne osjećam ih više
zadebljala je koža od ranjenih slojeva
u miru sam s kamenjem
granjem
zmijama otrovnicama
u bespućima mojih lutanja
više vjerujem
otpadnicima
ponekad zapnem za slomljeno stablo
valjda previsoko držim glavu
ne iz nadmenosti
već iz srama
omotana prljavštinom ispod noktiju
prašinom iskustva obeščašćena
srce muklo udara
bojim se
bojim se prstiju
dlanova širom otvorenih
šaka mučno zgrčenih
usana bijesno stisnutih
bojim se
noževa naoštrenih
kralježnicom nepokornom
poredanih
bojim se očiju
upoznavanja ljudske naravi
spoznavanja bijede u nagonima
razočaranja čovjekovim lažima
bojim se davanja...
pa uzimanja
nade se svoje bojim
više nego umiranja
Nema komentara:
Objavi komentar