prstima prođi mi niz kralježnicu
upoznaj disanje kojim tijelo treperi
oćuti ime moje na svojim usnama
kako ti leže slogovi neistraženih abeceda?
nisam ja niti jedno slovo koje zazivaš
nema me u postelji tvojih priviđenja
poput pijeska sipim niz žudnju od stakla
na dlanovima ostavljam ti samo sjećanje
prstima prođi mi kroz kosu
raspleti pletenice svih izdaja
kroz vlasi razočaranja provuci češalj utjehe
kako mirišu uspomene mojih obećanja?
ma, nisam ja zaspala u tvojim snovima
nema me u kreaciji tvojih ideala
poput vatre divljam prazninom naših sjedinjenja
na jastuku ostavljam dim vlastitog postojanja
Maja Vidaković
Nema komentara:
Objavi komentar