Od prvog pogleda na dolinu suza

Preko jecaja što ga jeka samoće raznosi tminom 

Dojenče glasno na prsima majke

kolostrum osvete preko ustašca prelijeva

Žena zadojena gorčinom kvarnosti

dlanova krvavih pred izvorom istine

I znadoh odvajkada da je zvijer!

Zvijer ulovljena u klopku svojih htijenja

odbačena, silovana, bičevana

Umjesto da cvili oderana

( kao nekad )

Napada i grize

ruke, usne, dah...i zrak

Urlik gnjeva iz grotla nikad ugaslih vulkana

( bojim ih se, oduvijek...) 

Lave sumpornog otrova gutaju čovječnost

ostavljajuć za sobom samo Tišinu

Šuti, Tišino!

Usred kotline razliježu se neizgovorene tajne

i borba laži i opravdanja

( i ona se boji... )

Brnjica zadržava salve kletvi

uši krvare pred slogovima iz dubine Hada

Naslage na kapcima, brvna u šarenicama

...umorilo me traženje čovjeka...

Nije to, zapravo, ona

...ali nisam više niti ja...

📸 Ljiljana LiLa