Ljubim te ispod nebeskog svoda
Onako, znaš, kao da ne znam
Ja zapravo ne želim biti tvoja
Ne želim više biti ničija žena
Samo te volim ljubiti
U tim sekundama koje prolaze prebrzo
igrati ulogu tvoje žene
Naporno mi je to pripadanje, zaista
Ali dok prstima otkopčavam tvoju košulju
zadržavam dah jagodicama osluškujući
tvoje bilo...
I ulazim pod tvoju kožu
šećem gorućim venama što iščekuju
plutam kratkim uzdasima slogova mog imena
Umijem ja dlanovima dotaknuti onoga tebe
I drhtiš dok zvijezde po nama padaju
u travi mi smo rosa
prenesena pjesma cvrčaka
miris zrelih bresaka na mojim usnama
otvorena čežnja poput cvijeta lotosa
Tvoja sam...samo ti ne želim biti žena...
Očima koje u mraku traže skrovište u mojima
Vlažni poljupci grozničave gladi
U drhtaju tijela vjetrom milovana
Šljivikom raspuknutih obećanja
Žedan sokova strasti lako razum gubiš
Možda me nećeš željeti sutra...
I...ja stvarno ne želim biti tvoja žena...
Nema komentara:
Objavi komentar