ISTINA
Susrećem čovjeka kraj zdenca mojih lutanja
Ne poznajem svjetlost u tim očima
Strane su usne osmijehom što me ispituju
Sudiš li mi?
Ruglo ja sam, znancima i neznancima...
Ne izgovaraju se riječi
Uši srca čuju neizgovorenu istinu
Oči srca vide dokaze zapisane u pijesku
Dinama oprosta kroz oaze milosrđa
Ti mi nudiš povratak u nebesku domovinu
Stranac ti si mojim traženjima
Istinu iskah mnogim rukovanjima
Usred teatra vlastitog besmisla
Izgubih pojam života
Ega rađanjima i umiranjima
Voda moja grijesima zagađena
U dodiru s usnama tvojim
Čišća je od najsvježijeg izvora
U zdencu mojih zabluda
Istinu tvoju vidim
Ne sudiš mi i ne tamničiš dušu moju
Verige mojih istina padaju na kamen izbi u kojima prebivam
Stoljećima samujem ljudima okružena, prodana
Nutrina izbrazdana izdaja ožiljcima
Suzama vrelim laži svoje zalijevam
Slojeve krivih uvjerenja skidaš sa zidova najcrnjih dubina
Umataš me u povoje neiscrpne blagosti
Novorođenče ja sam
Oslobodila me tvoja Istina
Nema komentara:
Objavi komentar