Toranj mračan, hladan
Samica zaključana
strašna izba...
I sklupčana u kutu, zgurena sjena...
Odzvanjaju kapljice suza
nepreglednim hodnicima straha
...iza lokota još veća je strava...
Pukotinama zidova vuku se krici
Jeka odjednom miriše na glad
Riječi molitve prkosno ponavlja
...ne vjeruje sjena više ni u vrisak
Čeka konačan svršetak
Krajnjim bolom protiv sviju boli
...iz inata svakoj tuzi...
I zvijezde su sakrile svoj sjaj
Pa mi mjesec ne svijetli u ovoj noći
Krvnik jedne ljubavi oštricu smrti miluje
Zaljubljen jedino u svoje likovanje
...mošusa miris ( ili smrad ) cijedi se niz vrat
Muškarcem ga čini jedino ruši strah
...i aveti bluda sakriše oči pred osudom...
Ljubav više ništa ne podnosi
i ne raduje se više ničemu
i ne, ne opravdava ništa...
...ne postoji ljubav u sjeni tmine
niti u plijesni gadljivog daha
niti je ima u prolivenoj krvi
...koliko još pjesama do samoga kraja?
...do odustajanja...
📸 Ljiljana LiLa
Nema komentara:
Objavi komentar