Starim...
Putevima samoće,
u mirisima napuštenosti
svoj identitet jedva pronalazim ...
Postojim bez ishodišta
Iza leđa mojih praznina vrišti
I - nemam kome čestitati
rođendane, imendane
Dane...
Bez iskonskog kolosijeka
Postaje teško znati gdje se vratiti?
...starim...bez mogućnosti
povratka...
Dlanovi su mi glatki,
nisam ih potrošila rukovanjima
Njedra napeta, snažna,
neiskorištena
Usne poput mlade loze,
poljupcima istekao rok trajanja...
Ničija nisam bila
...valjda sam s Marsa na Zemlju
pala
stvorivši krater u nepoznatih ljudi
komforu
Kolateralna žrtva međuljudskih gadarija
Niz slapove osvete pogurnuta
Nedovoljno razvijenih shvaćanja
Korak po korak izmrcvarenih pitanja
"Što sam sagriješila?"
...starim...bez da sam ikome
"bila"...
Ispričati ću razigranoj vili
Što nikada ispričala nisam
I prešućene bajke likova stvarnih
Utkala između stihova
Nevidljivom tintom preko čitavih rečenica
U šumama neizrečenih tajni
Tišinom obavijeno povjerenje šušti
Na granama povjetarac miruje
Osluškujući moje riječi
Krošnjama sablazni prelivene
Na prstima ću koračati kroz debla
Tunelima stoljetnih hrastova poput balerine
Mirisnim osmijehom zavesti ptice
Da upamte rime ispod prstiju mojih
Kroz vječnosti zemlje žudnji
Nisi nikada ljubio njezino lice
Niti si kažiprstom prešao
Usnama njenim
Sada već lagano ocvalim
U smiraju sudbine na posljednjem peronu
Nisi ju nikada u oči pogledao
Niti si kušao suze boli
Vrele kapi nemoći i srama
Autoceste izdaje na oronulim obrazima
Iščekujući posljednju pjesmu slavuja
Nisi nikada milovao njezino tijelo
Svlačivši u mraku samo gaćice
Ostavljajući tkaninom prekrivene grudi
I ruke... I sve što ti nudi...
Noćima sakrivena njezina bijeda
Nisi je nikada imenom zazvao
Neznana je žena odajama praznim šaputala
"Reci moje ime", molila je kišu
Da barem inicijali usnama tvojim dišu
Samo trnje golu kožu pamti
Nisi nikada obgrlio njezina ramena
Uplašena, pogrbljena
Pred svijetom prstom u nju upirao
Ljubav u sramotu obukao
I gnjile zumbule...
May Chi
📸 Internet
