U tišini...

Najglasnije vrišti osuda

I najvrelije kaplje krv

Trnova kruna na glavi jednoga Čovjeka

U pustinji...

Najbolniji padovi bez ijednog Šimuna

Užasavajuća samoća zaglušuje bitak

Oh, da sam barem ja toliko postojana

U noći...

Odbačena duša na križ pribijena

Pravična pljuvačka licem krivuda

Čavli u dlanovima jednoga Boga

U mojem "ne"...

Probodeni i Put i Život i Istina

Sramotna golotinja na sudu od drveta

I moj lik u Njegovim očima.... 

Noćas smo otkrivali nježnost latica

Rastvarali pupoljke strasti

Miomirise slasti ispijali željno

Jedno drugim u potoku želje istjecali

Noćas smo jezikom kušali život

Niz grlo puštali nektar poljupcima iscijeđen

Moja ruka na trbuhu tvome

Vatra prelivena našim bićima gorjela

Noćas se sjeni tvojoj priljubila moja sjena

I grudi su žudno vapile za usnama

I znoj se miješao u kovitlacu našeg daha

Nikada dovoljno tvojega tijela

Noćas se na hranilištu strasti gostila čežnja

Tobom sam se častila i tebe sam pojila

Dodirima isprepletenih udova

U grču neostavljanja

 Voljela bih natrag, Bože

Samo par godina unatrag

Ne puno, ma kakvi, Bože

Desetljeće ili ipak dva

Pa da okreneš taj krug za ispočetka

Ne bih htjela cviliti, Bože

Samo pokoji most da ne moram prelaziti

Iznova i iznova kroz letvice propadati

Pa Te tražiti kroz mulj i pijesak

Riječnim dnom svih mogućih gadarija

Ma daj, Bože, obriši tu trećinu života

Nekom novom pisaljkom podari mi šansu

Za te spaljene mostove nije me ni briga

Samo me vrati malo bliže početku

Od kraja grotla udalji mi sjenu

Hajde, Bože, znam da možeš

Na "rewind" pritisni mojih dana tipku

Nekoliko poteza da povučem drukčije

Nekoliko poljubaca da nikada ne udijelim

Da na svu tu "ljubav" ni ne pomislim

 Ne budi je više

Njene su oči oceani suza

Kada otvara kapke

Vode preliju svijet

...i utope njen lik...

Ne budi je više

Njeno disanje prestane

Pjevom ptica u zoru

Uši krvare melodijom straha

...i uguše njen krik...

Ne budi je više

Njene ruke mrtve leže

Zavjese su navučene preko sunca

Ne pomiče se kugla zemaljska

...i sjena stoji njena...

Ne budi je više

Njeno srce kucanju se ruga

Revoltirani djetinjasti hirevi

Ili lokva očaja sa dna Hada

...i jedna glad nikad utažena...

 Iza lica skriveni eoni

Prehodane bolesti, nikad preboljene

Ne čuju se u vrištini suze

Jeka smijeha divljih čagalja dominira

Kroz prste iscurile su šanse 

Brazgotine brige usjekle dolinu vjere

Iza slike potkrala se druga slika

Bojom prekrivena tmina

Zrcalom preliveni krikovi tišine

Obmana razlomljena preko samtonih uloga

Nada što diše iz dana u dan

Iza magle se rađa surova istina

VALENTINOVSKA

Nisu me naučili voljeti

Prođoh mnoge usne

Usnama gladnim

Zavaravah srce

Zagrljajima hladnim

Prodavah tijelo noćima samotnim

Kupovahu me klošari bez lica

Uzimajući suze k'o znoj

Pod rukama pijanih varalica

I pod stolom sjedah

Pseto bez gospodara za ljubavlju cvili

Rastrgana koža trnjem mazohizma

Snovi se stepenicama pakla rasuli

...umrli...

Nisu me naučili voljeti

Kupoprodaja tjelesne strasti

Bludnost na ulicama usamljenih nadanja

Pod krinkom naklonosti 

Potroših sebe u traženjima ljubavi

Orunula sjena blatnim putem žedna puzi

Daj mi piti! - molim, vapim

Za ljubavi makar u jednoj suzi...

 Prostitucija pjesama

Nagi stihovi

Izloženi pogledima

Bez razumijevanja...

...glasni krikovi lešinara...

Ponad riječi

Znojno lice dahće u ekstazi

Plaćeno zadovoljstvo ječi

Smrad mošusa...

...nevinost bludnošću zaodjenuta....

Prokurvane rime

Oko šipke gola slova

Dekolte bez vokala

Publika bez morala...

...arena izmrcvarenih pjesnika...

 Obriši suze 

Obriši rečenice 

Obriši riječi i slova i interpunkcije

Obriši svoje pjesme

Obriši zagrljaje što uminuše 

Obriši sjećanje na povjerenje

Obriši radosne osmijehe

Obriši uspomene

Obriši tajne i šapat podijeljenih težina

Obriši vlastitu glupost

Obriši djetinjastu zaljubljenost u čovjeka

Obriši, budalo, vlastito srce 

Ljudi su tebe već odavno obrisali

 Voda se nikada nije umirila

Valovi nošeni sjevernim vjetrovima

I led što sakriva mračnu dubinu

Osvajači na koljenima

...zrake ne dopiru u beskonačnost tuge...

Šapat grana nije utihnuo

Milovane studenom rosom sagnute ive

Cjelivaju vode ne ogledajući sebe

Bez odraza postoje

...poljupci ne tope zamrznute uspomene...

Mjesec još nije ugasnuo

Sjene plutaju površinom tame

Brodovi duhova bez glasa u jedrima

Na obalu nasukan samoprijezirom obasjan val

...u samoći aveti golemi postaju... 

 Sakrij se, mila...

Pogni glavu i popravi kosu

Prekrij ćelavo tjeme da se ne zgražaju ljudi

Namaži lice šminkom

Pokrij ožiljke

...budi lijepa...

Nabaci osmijeh, mila 

Sarkazmom potisni suze

Nahrani čopor gladnih hijena

Poberi pljesak jeziva smijeha

U dolini laži

...ne otvaraj vrata...

Srami se, mila

Kada te stari, napaljeni jarci u zagrljaj stisnu

A ti ih odvališ u muda ega

Mlohava muda

Al' utjecajna, ipak

...budi sirota...

Ne okreći se, mila

Kada ti svijet kaže "tu sam za tebe"

Sere, mila!

Kurtoazije šupljih maskenbala

Kupujemo karte za nebo

...ulaz je, ionako, besplatan...

Odjebi sebe, mila

Da narod ima smijeha i igara

Osjeti kvarnu primamljivost prihvaćanja

Prodaj sebe za Gomoru i glupost

Ne budali, stara

...tvoja krv se hladi...