preko srušenih mostova
spaljenih gradova
zgarišta prepuna lanaca, lokota
i okova
krvlju obeščašćena mladost
s krunicom oko vrata
prazan pogled u nebo
bez imalo nade i straha

bez dozvole abortirani zagrljaji
uvjetovana sloboda pristankom na gnoj
prekrivena zastavom
zemlja mlada diše
pored nagog tijela
crvene tratinčice rastu
jecaj majke koja na njoj kleči
suzama nova svitanja poji

i danas glasno viču bijeli križevi
zatomljen krik odjekuje dolinom patnje
vladari krvnici na giljotini pravde
...lijepa moja...
sjebali ti koncepciju
i pravo i pravda i pravaš
i ona stvar na p što viri iz svakog kontejnera
i pognuta glava nad njime

i oko vrata krunica što se njiše

 Jednog dana rodila se jedna slijepa žaba. Ta je žaba stalno bila ljuta. Nikada se nije smijala i bila je uvjerena da su svi oko nje ljuti. Kada su joj doktori žapci vratili vid, pogledala je u ogledalo i vidjela je samo svoj namrgođeni odraz. A sve druge žabe oko nje su bile nasmijane.

Dakle, kada vas ljudi krenu optuživati za neke nebuloze, pogledajte prvo te ljude i shvatiti ćete štošta o njima. Jer, optužuju vas upravo za ono što oni sami nose u sebi. 

Čovjek pun mržnje u drugima vidi mržnju. 

Čovjek pun laži misli da svi lažu i upire prstom u svakoga vičući: "Lažljivac!". 

Čovjek pun gorčine zagorčit će vam svaki osmijeh.

Kada vam kažu da vas vole, ali da ste vi krivi jer ne želite njihovu ljubav, budite sigurni da vas ne vole koliko je crno pod noktom. Samo žele pred drugima opravdati vlastitu nesposobnost da vas vole. 

Kada vam kažu da se s vama ne žele družiti jer ih previše podsjećate na nekoga tko ih je povrijedio, budite sigurni da ih podsjećate na istinu o sebi. 

Nije potrebno da se mijenjate da bi ugodili nekome tko vas ne želi u svome životu. Taj netko danas ne želi vas, sutra nekog drugog, ali zapravo, ne želi samoga sebe. Gnuša se sebe. Srami se sebe. Boji se.

Oprostite takvim ljudima.

Slijepi su.

Možda im Bog otvori oči.

A u međuvremenu - voli sliku svoju

 ISTINA

Susrećem čovjeka kraj zdenca mojih lutanja
Ne poznajem svjetlost u tim očima
Strane su usne osmijehom što me ispituju
Sudiš li mi?
Ruglo ja sam, znancima i neznancima...

Ne izgovaraju se riječi
Uši srca čuju neizgovorenu istinu
Oči srca vide dokaze zapisane u pijesku
Dinama oprosta kroz oaze milosrđa
Ti mi nudiš povratak u nebesku domovinu

Stranac ti si mojim traženjima
Istinu iskah mnogim rukovanjima
Usred teatra vlastitog besmisla
Izgubih pojam života
Ega rađanjima i umiranjima

Voda moja grijesima zagađena
U dodiru s usnama tvojim
Čišća je od najsvježijeg izvora
U zdencu mojih zabluda
Istinu tvoju vidim

Ne sudiš mi i ne tamničiš dušu moju
Verige mojih istina padaju na kamen izbi u kojima prebivam
Stoljećima samujem ljudima okružena, prodana
Nutrina izbrazdana izdaja ožiljcima
Suzama vrelim laži svoje zalijevam

Otkud ja, grijesima obilježena, da me gledaš kao biser
Slojeve krivih uvjerenja skidaš sa zidova najcrnjih dubina
Umataš me u povoje neiscrpne blagosti
Novorođenče ja sam
Oslobodila me tvoja Istina

 I ptić padne iz gnijezda 

slučajno

jebiga, dogodi se

I oteli krava kljasto tele

upucaj ga odmah

jebiga, ne treba ti

I djecu poklanjaše u novinama

kao kikiriki

jebiga, tko će to

Pa operi ruke nakon svojih odluka -

kao, nisi im`o izbora?

I blati predmet koji si razbio

uvaljaj u govna svojih objeda

povrati po srcu koje si porodio 

iscipelari, zgazi, zatri spomen imena

koje si nadjenuo!

Kao slučajno?

Sram te jede

pa ti jedeš meso svoje

i savjest trči za tvojom sjenom 

i ne gledaš više sebi u oči

ali tuđim ušima prodaješ sranja

ucjenjuješ

prijetiš

naklonost kupuješ vlastitim lažnim patetikama

I guta narod tvoju žuć

boji se narod otrova koji bljuješ

puši priče, lakše je tako

misliš da te vole?

Ali, samo im ruke drhte kada ih zovneš

za smrt svoju ubijaš žrtve 

za krv svoju proljevaš krv nevinu

za mržnju svoju kriviš siročad 

siročad utrobe svoje

I padne ptić iz gnijezda

i kljasto tele ugine od metka

i plod vrišti na stepenicama sirotišta

jebiga

deluzija je da nisi im`o izbora

 "... Taman je eksperimentirala s heroinom kada joj je umrla baka.

Baka koja joj je bila polu-mama.

Njena biološka majka nije znala da joj kćer živi u drugoj državi i da stoji opasno na rubu da postane ovisnica o" dopu" ( heroinu ) .

Jer "dop" je bio dobar. Hebote, "dop" je predstavljao zaborav od toga da ti majka ne zna gdje živiš. Ni jesi li živa.

"Dop" je predstavljao vrata u Zemlju čudesa gdje je vladao mir. I ljubav. I sve ono o čemu normalni ljudi pišu.

Kao na današnji dan, na primjer. Koji bi ona najradije čestitala svojoj pokojnoj baki. Ali hebiga, baka je umrla. Prije puno, puno godina. A njena biološka majka nije ni živjela, a isto je umrla.

Komplicirano...

No da, heroin je ubijao i bol. Sušio je suze. Kada je baka umrla, ona nije plakala. Ušmrkala je 2 lajne "dopa" i otputovala u Hrvatsku, na sprovod.

Stajala je kraj otvorenog lijesa i držala je mrtvu baku za ruku. Nije mislila da će biti tako lako držati mrtvaca za hladnu ruku. To i nije bio običan mrtvac.

To je bila njena polu-mama.

I ona ju je ostavila.

Onda su se pojavile i suze. Padala je sitna, ledena kiša i ljudi su mislili da joj je šminka razmazana od kapi koje su im močile kišobrane koji ona nije imala. Ali, plakala je.

Konačno.

Jedina osoba koju je mogla zamisliti kao majku je umrla.

A ostala je ona koja nikada nije ni živjela.

I "dop"... "

( isječak iz jedne glave, svaka sličnost sa stvarnim osobama ne postoji )

Kiša je padala kada si, pogleda uprta u ništa

pokraj mene prošla ne zaustavivši ni dah

ni ne trepnuvši ukočena pogleda

skoro kao da prolaziš pokraj kolonije gubavaca

na rubu propasti

u lokvi gnoja nepostojanja

I kiša je prala gađenje s tvoga lica

koje nisam mjesecima niti vidjela

niti me u sjećanju zadržala prastara emocija

kroz tunele proživljenih strahova

pronašla sam dušu na mrtvačkom odru

tvojih prijezira

Krupne kapi, o hvala Bogu na njima!

izmiješale sol i šećer na mojim obrazima

pogrbljena pozdravljah tvoja leđa mršava

kosti na kojima mesa više i nema

gorčina te je pojela!

otrov kojim mene ti si otrovala

Ne osjetih ništa ( i to je ono najtužnije... )

Dva duha, nekoć živa, 

ali uvijek jedan drugom nepoznata... 

📸 Zlatko Lino Fresl

 

Subota je bila sunčana
Ipak, ne toliko da bi obasjala mojim očima
tvoje lice
Prošle smo jedna pokraj druge poput stranaca
Niti ovlaš ne pogledavši sjenu na asfaltu
u trku, gotovo bježeći od prošlosti
Nije tuga naše skrivanje pred fokusom zjenica
niti je tuga visoko uzdignut ponos
ni ravnodušnost razlivena udovima

Krv od krvi
Meso od mesa
Kuc - kuc
Srce pod srcem kucaše

Subota je bila sunčana
Ipak, tuga se zaledila u okvirima naših svejednosti
Iza bedema svih obranjenih gradova ega
ti i dalje lutaš sama
i sama sa sobom pričaš
tražiš vjetrenjače protiv kojih bi se borila
ne posjedujući zastavu bijele boje
ti se ne umaraš u kovitlacu gnjeva

Ali krvariš, stara moja, iz svih mogućih rupa
vlastitoga postojanja

Subota je bila sunčana
Ipak, krv se nije skorila na vrelom asfaltu naših bjegova
...i ona je od nas bježala...

KRVNIK JEDNE LJUBAVI

 

Toranj mračan, hladan
Samica zaključana
strašna izba...
I sklupčana u kutu, zgurena sjena...
Odzvanjaju kapljice suza
nepreglednim hodnicima straha
...iza lokota još veća je strava...

Pukotinama zidova vuku se krici
Jeka odjednom miriše na glad
Riječi molitve prkosno ponavlja
...ne vjeruje sjena više ni u vrisak
Čeka konačan svršetak
Krajnjim bolom protiv sviju boli
...iz inata svakoj tuzi...

I zvijezde su sakrile svoj sjaj
Pa mi mjesec ne svijetli u ovoj noći
Krvnik jedne ljubavi oštricu smrti miluje
Zaljubljen jedino u svoje likovanje
...mošusa miris ( ili smrad ) cijedi se niz vrat
Muškarcem ga čini jedino ruši strah
...i aveti bluda sakriše oči pred osudom...

Ljubav više ništa ne podnosi
i ne raduje se više ničemu
i ne, ne opravdava ništa...
...ne postoji ljubav u sjeni tmine
niti u plijesni gadljivog daha
niti je ima u prolivenoj krvi
...koliko još pjesama do samoga kraja?

...do odustajanja...

📸 Ljiljana LiLa

Naslada pod krinkom ljubavi

Mnoštvom dodira grabežljivca poput jastreba

Preko usana prijeđoše i osmijeh

I poruga

U gladi nikada utažena potreba

Želja za posjedovanjem

Ljubavlju samu sebe predstavlja

Zagrljaj uvjetovan ispunjenjem hireva

Vječita utrka dva nezrela ega

Nadmoći žedna...a tako usamljena

Paučina postadoše naše emocije

Razvlače se niti zaboravljenim potkrovljima

Tankoćutne duše osjetljive na slogove

U prašini piše "volim te"

Bez ijednog napisanog slova

 pazi na ruke koje te grle

to su ruke teške poput Križa Gospodnjega

i padat ćeš pod tim rukama

i pod tim zagrljajima ćeš krvariti

koljena ogoljelih do kosti

lica umrljana prašinom izdaje "pravednika"

pazi na usne koje te ljube

gorak okus nose cjelovi njini

i kalež je to pun otrova

i pod tim ćeš usnama žuč povraćati

vlastito će ti se tijelo zgaditi

usne tvoje zaražene dahom truleži

pazi na osmijehe koji ti se nude

galamu svjetine koja te slavi

i osmjesi ti su cerek hijene

I dok te gledaju sline im cure

pod tim ćeš osmijesima gutati suze

vječitim pitanjem o vlastitoj krivnji 

i ruke koje te grle i usne koje te ljube

i cerek beštija što odzvanja tminom

kao zavjesom preko otvorenih očiju

gladni su tvoga poniženja

žedni su tvojih padova

najgora zvijer plješće tvojim strahovima

NA PUTU S ISUSOM DO USKRSA

S Isusom u Getsemaniju. Kraj Njega klečati. Njegov strah osjećati. Njegovu molitvu slušati. "Oče, ako je moguće da me mimoiđe ova čaša... Ali ne Moja, nego Tvoja volja neka bude. " 

Molim Te, samo kap Tvog krvavog znoja i izliječiti ćeš moj život. 

S Isusom po Kalvariji. Smijem li biti Tvoj Šimun Cirenac? Smijem li biti Veronika da mi lice Svoje Presveto u dušu utisneš? Samo jedna jeruzalemska žena da suze lijevam nad Tvojom mukom? 

Molim Te, daj mi hrabrost Tvoje Svete Majke da te slijedim kuda god ideš. 

S Isusom na križu. Kraj Njega raspet biti. Kraj Njega žeđati. Kraj Njega smrt čekati. 

Molim Te, i meni reci: "Još danas ćeš biti samnom u Kraljevstvu Božjem." 

S Isusom u grobu. Pokopane oholosti, krivnje, bijesa, straha, nemira, okrivljavanja, požuda, nepovjerenja, želje da se svidim drugima, želje da pripadam ikome osim Tebi. 

Molim Te, neka umru svi grijesi i sve slabosti, sve ono što me dijeli od Tebe. 

S Isusom u novi život. Uskrsnu Ljubav, Nada, Razumijevanje, Poštovanje, Mir, Radost, Hrabrost, Vjera, Čovjekoljublje. Jer si Ti nas prvi ljubio. 

Hvala Ti, Isuse, što Si uskrsnuo oslobodivši nas, sve Barabe ovoga svijeta, za novi život. 

Za Sebe. 

Sretan i blagoslovljen Uskrs. 

 Dolazi Čovjek... 

Divljenje gomile u klicanju

Tepih od palminih grana

Ovacije slave

Časti

I hvale

...onkraj savjesti učahurena tmina...

Prolazi Čovjek...

I ljudska ljubav zatrta je prijetnjom

Pucketanje biča straha

Okrenuta leđa

Obraz

I tajac

...oprane ruke od krvi ove...

Odlazi Čovjek...

Lovorike osušene

Zelene grane pregažene

Stid niz kičmu polako klizi

Prodana Istina

Krvna njiva

I presuda

...sva lica ljudskog mraka...

 JEDAN VIŠE 

Jedan zagrljaj više

Jedan poljubac više

I jedan osmijeh više

Jedna suza više

Jedna nada više

I jedan blagoslov više

Jedno pitanje više

Jedan strah više

I jedna utjeha više 

Jedno biće više

Jedno čudo više

I jedan kromosom - više

#worlddownsindromday

Starim...

Putevima samoće, 

u mirisima napuštenosti

svoj identitet jedva pronalazim ... 

Postojim bez ishodišta

Iza leđa mojih praznina vrišti 

I - nemam kome čestitati

rođendane, imendane

Dane...

Bez iskonskog kolosijeka

Postaje teško znati gdje se vratiti?

...starim...bez mogućnosti

povratka...

Dlanovi su mi glatki, 

nisam ih potrošila rukovanjima

Njedra napeta, snažna, 

neiskorištena

Usne poput mlade loze, 

poljupcima istekao rok trajanja...

Ničija nisam bila

...valjda sam s Marsa na Zemlju

pala

stvorivši krater u nepoznatih ljudi

komforu

Kolateralna žrtva međuljudskih gadarija

Niz slapove osvete pogurnuta

Nedovoljno razvijenih shvaćanja

Korak po korak izmrcvarenih pitanja

"Što sam sagriješila?" 

...starim...bez da sam ikome

"bila"... 

Ispričati ću razigranoj vili

Što nikada ispričala nisam

I prešućene bajke likova stvarnih 

Utkala između stihova

Nevidljivom tintom preko čitavih rečenica

U šumama neizrečenih tajni

Tišinom obavijeno povjerenje šušti

Na granama povjetarac miruje

Osluškujući moje riječi

Krošnjama sablazni prelivene

Na prstima ću koračati kroz debla

Tunelima stoljetnih hrastova poput balerine

Mirisnim osmijehom zavesti ptice

Da upamte rime ispod prstiju mojih

Kroz vječnosti zemlje žudnji

SRAMOTNA LJUBAV

 

Nisi nikada ljubio njezino lice
Niti si kažiprstom prešao
Usnama njenim
Sada već lagano ocvalim
U smiraju sudbine na posljednjem peronu

Nisi ju nikada u oči pogledao
Niti si kušao suze boli
Vrele kapi nemoći i srama
Autoceste izdaje na oronulim obrazima
Iščekujući posljednju pjesmu slavuja

Nisi nikada milovao njezino tijelo
Svlačivši u mraku samo gaćice
Ostavljajući tkaninom prekrivene grudi
I ruke... I sve što ti nudi...
Noćima sakrivena njezina bijeda

Nisi je nikada imenom zazvao
Neznana je žena odajama praznim šaputala
"Reci moje ime", molila je kišu
Da barem inicijali usnama tvojim dišu
Samo trnje golu kožu pamti 

Nisi nikada obgrlio njezina ramena
Uplašena, pogrbljena
Pred svijetom prstom u nju upirao
Ljubav u sramotu obukao
I gnjile zumbule...

May Chi

📸 Internet

 U tišini...

Najglasnije vrišti osuda

I najvrelije kaplje krv

Trnova kruna na glavi jednoga Čovjeka

U pustinji...

Najbolniji padovi bez ijednog Šimuna

Užasavajuća samoća zaglušuje bitak

Oh, da sam barem ja toliko postojana

U noći...

Odbačena duša na križ pribijena

Pravična pljuvačka licem krivuda

Čavli u dlanovima jednoga Boga

U mojem "ne"...

Probodeni i Put i Život i Istina

Sramotna golotinja na sudu od drveta

I moj lik u Njegovim očima.... 

Noćas smo otkrivali nježnost latica

Rastvarali pupoljke strasti

Miomirise slasti ispijali željno

Jedno drugim u potoku želje istjecali

Noćas smo jezikom kušali život

Niz grlo puštali nektar poljupcima iscijeđen

Moja ruka na trbuhu tvome

Vatra prelivena našim bićima gorjela

Noćas se sjeni tvojoj priljubila moja sjena

I grudi su žudno vapile za usnama

I znoj se miješao u kovitlacu našeg daha

Nikada dovoljno tvojega tijela

Noćas se na hranilištu strasti gostila čežnja

Tobom sam se častila i tebe sam pojila

Dodirima isprepletenih udova

U grču neostavljanja

 Voljela bih natrag, Bože

Samo par godina unatrag

Ne puno, ma kakvi, Bože

Desetljeće ili ipak dva

Pa da okreneš taj krug za ispočetka

Ne bih htjela cviliti, Bože

Samo pokoji most da ne moram prelaziti

Iznova i iznova kroz letvice propadati

Pa Te tražiti kroz mulj i pijesak

Riječnim dnom svih mogućih gadarija

Ma daj, Bože, obriši tu trećinu života

Nekom novom pisaljkom podari mi šansu

Za te spaljene mostove nije me ni briga

Samo me vrati malo bliže početku

Od kraja grotla udalji mi sjenu

Hajde, Bože, znam da možeš

Na "rewind" pritisni mojih dana tipku

Nekoliko poteza da povučem drukčije

Nekoliko poljubaca da nikada ne udijelim

Da na svu tu "ljubav" ni ne pomislim

 Ne budi je više

Njene su oči oceani suza

Kada otvara kapke

Vode preliju svijet

...i utope njen lik...

Ne budi je više

Njeno disanje prestane

Pjevom ptica u zoru

Uši krvare melodijom straha

...i uguše njen krik...

Ne budi je više

Njene ruke mrtve leže

Zavjese su navučene preko sunca

Ne pomiče se kugla zemaljska

...i sjena stoji njena...

Ne budi je više

Njeno srce kucanju se ruga

Revoltirani djetinjasti hirevi

Ili lokva očaja sa dna Hada

...i jedna glad nikad utažena...

 Iza lica skriveni eoni

Prehodane bolesti, nikad preboljene

Ne čuju se u vrištini suze

Jeka smijeha divljih čagalja dominira

Kroz prste iscurile su šanse 

Brazgotine brige usjekle dolinu vjere

Iza slike potkrala se druga slika

Bojom prekrivena tmina

Zrcalom preliveni krikovi tišine

Obmana razlomljena preko samtonih uloga

Nada što diše iz dana u dan

Iza magle se rađa surova istina

VALENTINOVSKA

Nisu me naučili voljeti

Prođoh mnoge usne

Usnama gladnim

Zavaravah srce

Zagrljajima hladnim

Prodavah tijelo noćima samotnim

Kupovahu me klošari bez lica

Uzimajući suze k'o znoj

Pod rukama pijanih varalica

I pod stolom sjedah

Pseto bez gospodara za ljubavlju cvili

Rastrgana koža trnjem mazohizma

Snovi se stepenicama pakla rasuli

...umrli...

Nisu me naučili voljeti

Kupoprodaja tjelesne strasti

Bludnost na ulicama usamljenih nadanja

Pod krinkom naklonosti 

Potroših sebe u traženjima ljubavi

Orunula sjena blatnim putem žedna puzi

Daj mi piti! - molim, vapim

Za ljubavi makar u jednoj suzi...

 Prostitucija pjesama

Nagi stihovi

Izloženi pogledima

Bez razumijevanja...

...glasni krikovi lešinara...

Ponad riječi

Znojno lice dahće u ekstazi

Plaćeno zadovoljstvo ječi

Smrad mošusa...

...nevinost bludnošću zaodjenuta....

Prokurvane rime

Oko šipke gola slova

Dekolte bez vokala

Publika bez morala...

...arena izmrcvarenih pjesnika...

 Obriši suze 

Obriši rečenice 

Obriši riječi i slova i interpunkcije

Obriši svoje pjesme

Obriši zagrljaje što uminuše 

Obriši sjećanje na povjerenje

Obriši radosne osmijehe

Obriši uspomene

Obriši tajne i šapat podijeljenih težina

Obriši vlastitu glupost

Obriši djetinjastu zaljubljenost u čovjeka

Obriši, budalo, vlastito srce 

Ljudi su tebe već odavno obrisali

 Voda se nikada nije umirila

Valovi nošeni sjevernim vjetrovima

I led što sakriva mračnu dubinu

Osvajači na koljenima

...zrake ne dopiru u beskonačnost tuge...

Šapat grana nije utihnuo

Milovane studenom rosom sagnute ive

Cjelivaju vode ne ogledajući sebe

Bez odraza postoje

...poljupci ne tope zamrznute uspomene...

Mjesec još nije ugasnuo

Sjene plutaju površinom tame

Brodovi duhova bez glasa u jedrima

Na obalu nasukan samoprijezirom obasjan val

...u samoći aveti golemi postaju... 

 Sakrij se, mila...

Pogni glavu i popravi kosu

Prekrij ćelavo tjeme da se ne zgražaju ljudi

Namaži lice šminkom

Pokrij ožiljke

...budi lijepa...

Nabaci osmijeh, mila 

Sarkazmom potisni suze

Nahrani čopor gladnih hijena

Poberi pljesak jeziva smijeha

U dolini laži

...ne otvaraj vrata...

Srami se, mila

Kada te stari, napaljeni jarci u zagrljaj stisnu

A ti ih odvališ u muda ega

Mlohava muda

Al' utjecajna, ipak

...budi sirota...

Ne okreći se, mila

Kada ti svijet kaže "tu sam za tebe"

Sere, mila!

Kurtoazije šupljih maskenbala

Kupujemo karte za nebo

...ulaz je, ionako, besplatan...

Odjebi sebe, mila

Da narod ima smijeha i igara

Osjeti kvarnu primamljivost prihvaćanja

Prodaj sebe za Gomoru i glupost

Ne budali, stara

...tvoja krv se hladi...

ILUZIJA

Nebo je promijenilo boju

Sada nalikuje suzama u ponoć

Ispod cipela skupljene u lokvu

...ali nebo nije... 

Sunce je izgubilo toplinu 

Sada samo boja podsjeća na proljeće

Zemljom mašte putuje

...ali sunce nije... 

Ciklame mirišu na plastiku

Sada opor vonj truje nosnice

Onkraj ljepote sakrivena laž

...ali cvijeće nije...

Nestali smo u vremenu

Sada su kutevi usana svinuti na dolje

Sličimo na nas

...ali mi nismo... 

NEMAM VIŠE KOGA VOLJETI

Došle su te godine

Zapuhali sjeverni vjetrovi

Ohladilo se srce...

Pogled ispod prijezira

Nisam sigurna - tvoga ili moga

Hladna linija usana...

Potpeticama lupam po rubu

Između nas i ničega

Nemam više koga voljeti...

Naizgled slučajni dodiri u prolazu

Nasmijana lica puna iščekivanja

Želudac u grču mučnine...

Prstima skupljam inje s latica čežnje

Tragovi suza u dvorcu leda

Kraljujem zemljom samoće... 

Noktima skidam ti cerek ironije

Nožem param bešćutnost iz tvojih udova

Uzalud...nemam više koga voljeti...

 Želim te jutros

Da me prekriješ sobom

Kao nanosima snijega

Da poput pahulje klizneš mi niz pupak

Mokrim tragovima pronađeš mi dušu

I sanjam te budna

Cijelo tijelo treperi u ritmu slova

Imena tvoga

Dahom te privlačim, vučem zmajeve strasti

Možda plahte pamte otisak mog tijela

Trebam te jutros

U uhu vrelina tvog šapta gori

I spuštaš usne niz kralježnicu koja drhti

Topim se u želji tvojoj

Nestajem i nanovo postojim

I otvorenih očiju zamišljam tu sobu

Živa tijela kroz plamičke vatre

Okna zamagljena uzdasima

U kapima znoja utažena glad

Rukama me svojim zaogrni da umirem

...nahranjena...

 Iščupaj mi utrobu

Nek izlije se žuč

Otrov gnjeva prospi po laminatu

Nek zjape vrišteće rupe očaja

Abortiraj sjeme neželjeno

Očisti ideju postojanja

...odreži anđelu krila zablude...

...pisma napisana nalivperom laži... 

Kukavnošću bijednom zamaskirana silueta

Pere ruke ponad zdjele opravdanja

Osmijehom kupuje laž

Lažima prodaje čast

Pokopaj začetak života

Svoje meso, krv svoju, dah od daha

...kiretaža pogreške...

...i pisma napisana bljuvotinom mraka...