nedjelja, 1. listopada 2023.

SAMOĆA


Voda se nikada nije umirila

Valovi nošeni sjevernim vjetrovima

Led što sakriva mračnu dubinu

Izgubljeni ribari na koljenima


...zrake ne dopiru u beskonačnost tuge...


Šapat grana nije utihnuo

Milovane studenom rosom sagnute ive

Cjelivaju vode ne ogledajući sebe

Bez odraza postoje mrtve, a žive


...proljeće ne topi zamrznute uspomene...


Mjesec još nije ugasnuo

Sjene plutaju površinom tmine

Brodovi duhova bez glasa u jedrima

Na obalu nasukana plima tišine


...u samoći utvare goleme postaju


srijeda, 27. rujna 2023.


prestala sam čeznuti za rukama boli me kralježnica od nepostojećih srsi i vrat mi se pognuo pod sjećanjima nosim križ besmislenih emocija sama iskajuć` pokojeg Šimuna

prestala sam čeznuti za poljupcima
popucale usne suhom krvlju našminkane
i osmijeh me boli, dobijesa više!
umorna crta neizgovorenih psovki
u prašini skorena pljuvačka s moga lica

prestala sam čeznuti za nježnostima
ta pogledaj otvorene rane koje plaču
i u trnje sam zaljubljena bila
parajući kožu naježenu strašću
u soli melem iskala

prestala sam čeznuti za "volim te"
pucaju bubnjići svih mojih podsvijesti
i ne govori mi riječi što šuplje zveče
poslije okusa dna ljudskih "ljubavi"
plutam morem bez osjećaja


utorak, 19. rujna 2023.

 U kaljuži licemjerja

utopili ste čovjeka s istinom na usnama

otvorenih očiju umire pred slijepcima

krikom svjedoči kvarnost vaših jezika


U smrti ne jenjava sva trulež društva

legla gujina sa rumenilom na obrazima

bez iole suvislosti pod mekanim uvojcima

rupa bez samilosti zjapi u grudima


I mislite da je svaka duša budala vaša

da ne osjeti smrad iza redova zuba

da ne ćuti hladnoću dlanova

i raspadnuto meso mrtvih zagrljaja


U blatu kurvanjskih pogodbi

utopili ste zrno savjesti

za pijedestal od prašine samozavaravanja

u vječitoj utrci ulizivanja i - sranja...



utorak, 12. rujna 2023.

 "Nije ovaj svijet za mene." - rekla je, više u svojim mislima, nego na glas, po tko zna koji put. Gledala je svoj odraz u ogledalu i pitala se, po tko zna koji put: "Što nije u redu s tobom?" Pogledom je prelazila preko svoga lica i bijesno ponavljala:

"Što, do bijesa, nije u redu s tobom?"

Osjećala je bol intenzivnije od bilo koje osobe koju je upoznala u svom životu. Onu bol unutra. Bol koja je parala nutrinu.

Ma, nije ona bila neka cmoljavica i plačipi**a. Ali često je plakala.

"Zašto toliko često plačeš?" - pitala je samu sebe, gledajući se u to ogledalo.

"Zato što me boli tako jako da imam osjećaj da će me suze ugušiti iznutra ako ih ne pustim van. Zato što imam osjećaj da mi utroba gori i peče me do te mjere da moram plakati. Zato što mi glava pulsira od boli i suze su jedini odgovor. Zato što ne razumijem zlo koje je čovjek u stanju nanijeti čovjeku, a iz istog smo gnijezda potekli. Zato što mi uši krvare od uvreda, kleveta i pokvarenosti unutar samog legla. Zato što čujem otrov na jezicima koji pada na moju dušu poput soli na otvorene, zjapeće rane. Peku me suze na obrazima, da, ali one izgube na snazi kad dođu u dodir sa zrakom. Najopasnije su suze koje ostanu unutra."

Poslana je u tamna i hladna okruženja. U samo središte močvare. Među pripadnike iste vrste, ali bez truna emocije. Oni su ju ismijavali jer ih je voljela. Što ih je više voljela, to su se oni više rugali. To su ju više pljuvali. To su ju više vrijeđali. A ona je zapela baš za njih. Tvrdoglavo i uporno. 

Demoni koji obitavahu u njihovim grudima hranili su se njezinim osjećajima. Svaki put kada bi se nasmiješila, iz pojedinog pripadnika njezine vrste poput dima iskobeljai bi se demon i strašnim urlikom progutao bi osmijeh. Drugi bi se, pak, nakalemio na njezine suze žedno ih ispijajući. Treći bi uživao u njenom ( besmislenom ) osjećaju krivnje. Glodao bi ga kao da glođe kokošju nogicu. Svaki demon je iz nje dobivao hranu za svoj opstanak.

U njoj je, pak, bilo nepresušno vrelo osjećaja. 

I uvijek je bivala stavljena među pripadnike svoje vrste koji nisu osjećali apsolutno ništa. 

Ni krivnju, ni sram, ni strah, ni bol. Ni ljubav. 

Ništa.

Počela se pitati je li nepresušno vrelo u njoj namijenjeno demonima u njima s namjerom da ih preobrazi u anđele ili je njezina iskrivljena percepcija kojom su je dojili nju samu dovela do toga da uvijek nanovo bira iste demone?



srijeda, 30. kolovoza 2023.

PUSTI JU DA SPAVA

Duboka je tama

Rasparano biće usred sitnih čestica mulja

Na dnu jezera ne čuje se jecaj

Suze lebde sa kapima vode

Neizgovorene riječi među lopočima plove


Utopljen otkucaj jednog srca

Prekriven valovima mraka

Ne diše

Ne trepće

Prsti grčevito pijesak stežu 


Prolila se tuga

Nepreglednim jezerom samoće

Bol kao uteg, kao posljednji pozdrav

Bez iole želje za Mjesečevom zrakom

...pusti ju da spava...



utorak, 29. kolovoza 2023.

NEMA ME

prstima prođi mi niz kralježnicu

upoznaj disanje kojim tijelo treperi

oćuti ime moje na svojim usnama

kako ti leže slogovi neistraženih abeceda?


nisam ja niti jedno slovo koje zazivaš

nema me u postelji tvojih priviđenja

poput pijeska sipim niz žudnju od stakla

na dlanovima ostavljam ti samo sjećanje


prstima prođi mi kroz kosu

raspleti pletenice svih izdaja

kroz vlasi razočaranja provuci češalj utjehe 

kako mirišu uspomene mojih obećanja?


ma, nisam ja zaspala u tvojim snovima

nema me u kreaciji tvojih ideala

poput vatre divljam prazninom naših sjedinjenja

na jastuku ostavljam dim vlastitog postojanja


Maja Vidaković


nedjelja, 13. kolovoza 2023.

IZIGRANO POVJERENJE

 koračam makadamom

šljunak krcka pod stopalima

ne

to je samo u mojoj glavi

bosa sam

oduvijek sam bosa

rođena sam bosa

nepripremljena


ne osjećam ih više

zadebljala je koža od ranjenih slojeva

u miru sam s kamenjem

granjem

zmijama otrovnicama

u bespućima mojih lutanja

više vjerujem

otpadnicima


ponekad zapnem za slomljeno stablo

valjda previsoko držim glavu

ne iz nadmenosti

već iz srama

omotana prljavštinom ispod noktiju

prašinom iskustva obeščašćena

srce muklo udara

bojim se


bojim se prstiju

dlanova širom otvorenih

šaka mučno zgrčenih

usana bijesno stisnutih

bojim se

noževa naoštrenih 

kralježnicom nepokornom

poredanih


bojim se očiju

upoznavanja ljudske naravi

spoznavanja bijede u nagonima

razočaranja čovjekovim lažima

bojim se davanja...

pa uzimanja

nade se svoje bojim

više nego umiranja




utorak, 8. kolovoza 2023.

Zaboravila sam okus poljupca

Miris mošusa ispod ramena

Napete mišiće usred vrtloga

Znojne dlanove preko kukova

Vrelinu daha na ušnim resicama

Dodir jagodica mekanih prstiju


I...ime sam svoje zaboravila


Pamtim još samo slova

Otvornike nezapisanih uspomena

Bez zareza

U nizu nabrajanja

Lista pustih uvjeravanja

Galama i buka


Samoobmanjivanja


nedjelja, 6. kolovoza 2023.

 

Poljubi me...
okusom me usana svojih
rastopi u trenutak vječnosti
rastvori me cjelovom u morsku pjenu
bijelim me velom zaodjeni
rasprši me u milijarde kapi
razlomi me zrakom
odnesi me jugom
u njedra me svoja, kraj srca
pospremi...
Žeđam, na koljenima, žeđam...
Udahni mi dah
pretvori me iz praha
ponovno u prah
O stijenu me svojih dodira razbij
i utopij ovu suludu čežnju
nakovanj od tonu pregaženih obećanja
veži oko moga vrata...
Pusti me da tonem
samu sebe grleć'

Kroz valove provuci moju želju
ušutkanim krikom pomiluj oblutak
zapljusni nebo dodirima

...posljednji poljubac na obali počiva...

📸 Zdenka Sojat



ponedjeljak, 24. srpnja 2023.

AUTOPORTRET DUŠE

U prazninu platna

slova bacam 

Bijeli oblak s kojeg cure

crne mrlje interpunkcijskih znaka

Niz štafelaj prelijevaju se riječi

Lokva vrišti usred ateljea

moje samoće


Slikam autoportret svoje nutrine

na uvid svakoj silueti

što po marginama društva balansira

U čaši ljudskog dostojanstva

ljulja se otrov zaborava

otrov empatije

otrov ljudskosti


Na pahuljast papir

rečenice prosipam

Vokali krvare usred gluhoće suosjećanja 

Zarez i točka i uskličnik

ubijeni pred zavezanim očima čovječnosti

Dušu slikam stihovima

i ugušenim krikovima...




petak, 21. srpnja 2023.

Sjediš s lijeve strane zajedničke postelje i pališ cigaretu iz koje ispadaju mrvice duhana na pod, između tvojih nogu. Taj osjećaj praznine dok u mraku gleda u tvoja leđa nije za nju ništa novo, trebala se već naviknuti na tu tupu bok od koje joj se, ipak, još uvijek okreće želudac. Nasmije se u sebi. Samo ju kojih 50 eura dijeli od uloge kurve. Ovako se tješi da je ipak "supruga"; ima status, prezime, dostojanstvo.

Kakva laž... 

Sluša tvoje uzdahe dok uzimaš dim cigarete i onda teško ispuhuješ iako znaš da mrzi kad pušiš u sobi. Mrzila je. Dok ste dijelili spavaću sobu. Sada je sretna kad u njoj proboraviš 20 minuta mjesečno pa šuti. Šuti jer zadržava sjećanje dok rukom gladi mokre plahte ispod sebe. Sada već hlade njeno nago tijelo i ona se otkotrlja bliže tebi, privuče ti se uz pogrbljena leđa. Momentalno se ukočiš, nelagodno ti je. Ona se miče od tebe, oblači majicu i traži gaćice. Sve je u redu.

Kakva laž... 

Od svih karata koje su popadale s kule vaših laži, samo se karta sexa održala. Nagon. Žudnja. Glad. Niste vi ništa bolji od životinja. Samo se one pare radi reprodukcije. A ti i ona radi potrebe. Tvoje potrebe za olakšanjem. Njene potrebe za ljubavlju. Ili je obrnuto? I ta poza koju forsiraš godinama, ona u kojoj nemaš kontakt s njenim očima... Boli ju želudac od pristajanja na poniženje. Zagrli li te osjetiti ćeš kao da te zatvorila u kavez. Ni ne pokušava više. Tijelo joj se rasulo od odbijanja u milijun čestica prašine. Sumnja u vlastito postojanje dok žar cigarete obasjava prazninu u tvom pogledu. Nema nje u tvojim zjenicama. Nema nje u tvojoj postelji. Nema nje u tebi. 

I ona više ne vjeruje u laž... 



četvrtak, 20. srpnja 2023.

 A što kad me više ne bude?

Hoćeš li stajati u redu

onkraj bijelog lijesa

Suzama ispirati moje grijehe

da se svojih ne spominješ

Govoriti lijepe riječi kao da se

Bogu samom ulizuješ

Sjećati se "grandiozne" djela mojih

Veličajući laži

Stvarajući sliku u slici

obmane teatra


Donositi cvijeće što trune i strune

Vijence koje vjetar čupa i očerupa

I crvene svijeće što siroti grobar skuplja...

...skuplja za u smeće kraj posljednje rake


Radije i mene u to smeće baci!

Pepeo mi prospi pokraj prve bijede

Položi praznu urnu kraj prosjakovih nogu

Nek' šuplje ljušture dijele sažaljenje 


Ne plači! 

Ne nariči! 

Ne kukaj! 

I...ne laži!


Tko ti jučer bješe 

Nitko

Danas ti također šapuće 

Nitko 

Sutra tišina viče

Nitko...



četvrtak, 6. srpnja 2023.

BURA

 Pomiluj me refulima

K'o vršcima prstiju po leđima

Neka se probude srsi

Neka se zapali vatra duboko u utrobi

I neka gori preko valova strasti


Dok dišeš mi u uho

Niz vrat cijede se uspomene

Preko grudi kaplju naši snovi

Bujice naslade u zvuku tvojega šapta

Probudi davno uspavan uzdah


Zaodjeni me sobom

Do neslućenih visina povedi moje biće

I pusti me da pustim

I čovjeka i psa i beton i strah

Sjedinjena s tobom do onoga zauvijek 



ponedjeljak, 26. lipnja 2023.

 Zapeh u paukovoj mreži iskrivljenih procjena

U strahu od budućnosti

pokleknuh pred neumoljivom prošlosti

S kamenom gromadom svojih demona

poput Sizifa na vrh uspjeha pokušavah

i uvijek nanovo

i nanovo

ispočetka samu sebe kotrljah niz padinu nehotičnih pogrešaka


Ma kasno je sad za skupljati mlijeko

proliveno iz namjerno prevrnutih boca

i kasno je vikati za onom babom i njezinim užeglim kolačima

i kasno je Mirko na Kosovo stigao...

Kasno za sve narodne poslovice

kasno za sve moderne self-help autosugestije

kasno za sve utjehe ovoga svijeta koje lažu

da ima vremena


Zapeh u starome mlinu što samo moje grijehe okreće i u pepeo pokore mrvi

Kroz vodu iskah zraka

U zraku iskah mahovinu

U mahovini iskah rosu

Pa sakrivah svoje suze

I uvijek nanovo

i nanovo

ispočetka samu sebe vrtih vodenicom

dobrih namjera


...kojima je put do pakla popločan...



subota, 24. lipnja 2023.

 Niske bisera umrljane smogom sebičnosti

Dužinom meridijana plutaju plastične vrećice nemara

Nebom plove baloni ispunjeni helijem poruge

Poznanstva sklopljena preko interneta

Gola tijela odbačena na deponij utaženih nagona

umrljana tjelesnim izlučevinama bez iole ljudskosti na usnama


Paralelama teku vodopadi suza nepoimanja vlastitog "ja"

Rukom pod ruku ega izmjenjuju mjesta na šetnici prestiža

Pluća Zemlje zahvaćena metastazama pohlepe

Na zgarištima empatije otrovni plinovi genocida

bez ičije odgovornosti i suda


Prosjak što na žegi umire u naručju svog psa

ispod blještavog izloga prepuna Swarowski kristala 

Prezriv pogled gađenja bačen poput šamara

Ukočene nosnice pred oporim vonjem amonijaka

Kraj civilizacije poput plimnog vala masovnih suicida

...lokva urina preko pločnika...






srijeda, 21. lipnja 2023.

 Od prvog pogleda na dolinu suza

Preko jecaja što ga jeka samoće raznosi tminom 

Dojenče glasno na prsima majke

kolostrum osvete preko ustašca prelijeva

Žena zadojena gorčinom kvarnosti

dlanova krvavih pred izvorom istine


I znadoh odvajkada da je zvijer!

Zvijer ulovljena u klopku svojih htijenja

odbačena, silovana, bičevana

Umjesto da cvili oderana

( kao nekad )

Napada i grize

ruke, usne, dah...i zrak


Urlik gnjeva iz grotla nikad ugaslih vulkana

( bojim ih se, oduvijek...) 

Lave sumpornog otrova gutaju čovječnost

ostavljajuć za sobom samo Tišinu

Šuti, Tišino!

Usred kotline razliježu se neizgovorene tajne

i borba laži i opravdanja


( i ona se boji... )

Brnjica zadržava salve kletvi

uši krvare pred slogovima iz dubine Hada

Naslage na kapcima, brvna u šarenicama

...umorilo me traženje čovjeka...

Nije to, zapravo, ona

...ali nisam više niti ja...


📸 Ljiljana LiLa


petak, 9. lipnja 2023.

DOBROVOLJNA ŽRTVA

 

Ponekad je pogledaj
Vidi ju bez mrene predrasuda
Ispod vječito namrgođenih obrva
otvori svoje oči njezinim bojama
spektru priča iz neispričanih noći
Odloži šešir na toaletni stolić dostojanstva
Jednom, čovječe, izuj cipele
pred odajama njenih tajni
I poslušaj otkucaje sata
vrijeme koje nemilosrdno uzima
ono što nikada nisi mogao voljeti
Kroz lanenu tkaninu isprike
nazireš surovost istine
Prozire se svaka tvoja tajna
i ona ti priča o njima bez ruža na usnama
Koliko si uspomena propustio stvoriti
toliko oprosta klizi njezinim obrazima
opravdanja za tvoju grubost
spuštene vjeđe pred tvojim sljepilom
ugušen krik potrebe za čovjekom
"Udahni mi dah da oživim!"
Pogledaj krhotine svojega dlijeta
razasuti otpaci što se i dalje grče
agonijom vlastite nevjerice
po asfaltu svih izmišljenih cesta
čekajući samo tvoja stopala

Izuj se, čovječe, pred odajama njenih tajni
iz poštovanja prema njenom predanju
Barem jednom odloži šešir
na toaletni stolić njenog dostojanstva
iz obzira prema njenoj dobrovoljnoj žrtvi
...i nikad izmoljenoj ljubavi...

📸 Ljiljana LiLa



srijeda, 7. lipnja 2023.

NE ŽELIM BITI TVOJA ŽENA

 

Ljubim te ispod nebeskog svoda
Onako, znaš, kao da ne znam
Ja zapravo ne želim biti tvoja
Ne želim više biti ničija žena
Samo te volim ljubiti
U tim sekundama koje prolaze prebrzo
igrati ulogu tvoje žene

Naporno mi je to pripadanje, zaista
Ali dok prstima otkopčavam tvoju košulju
zadržavam dah jagodicama osluškujući
tvoje bilo...
I ulazim pod tvoju kožu
šećem gorućim venama što iščekuju
plutam kratkim uzdasima slogova mog imena

Umijem ja dlanovima dotaknuti onoga tebe
I drhtiš dok zvijezde po nama padaju
u travi mi smo rosa
prenesena pjesma cvrčaka
miris zrelih bresaka na mojim usnama
otvorena čežnja poput cvijeta lotosa
Tvoja sam...samo ti ne želim biti žena...

Očima koje u mraku traže skrovište u mojima
Vlažni poljupci grozničave gladi
U drhtaju tijela vjetrom milovana
Šljivikom raspuknutih obećanja
Žedan sokova strasti lako razum gubiš
Možda me nećeš željeti sutra...
I...ja stvarno ne želim biti tvoja žena...










ponedjeljak, 5. lipnja 2023.

Sjene pognutih glava

pogleda uprta u vrhove svojih tenisica

lakomni na sjajna obećanja

nijemi na nepravdu

slijepi na izdaju 

koračaju cestom smrti vlastitih morala

...na putu u pakao...


Pitat će ih poglavar ovoga svijeta

A zašto si mi dušu dao?

Za čast

za slavu

za poštovanje

za beskrajan red straha

...pred tobom drhtaše i seljaci i učenjaci...


Ruke u džepu prvog do tebe

u crkvenoj klupi

pružaš mir, otimaš ljudskost

Vonjaš na licemjerje

na izdaju

na silu bez pokrića

...usne mole, srce trune...


Sjene plutaju podzemnim svjetovima

Sumrak ljudskosti kroz rezignaciju

u tišini gledasmo marginalizaciju

prešutno podržavasmo krađu dječjih ideala

na rub očaja otkotrljasmo snove

opravdavši čak i Galileove tužitelje

...put za dolje od blata je samopravičnosti...

...okretanja glave... 

...i šutnje...


📸 Zlatko Lino Fresl

subota, 3. lipnja 2023.

Laž u oku pronatrača

Laž u ustima djeteta

Laž kroz zagrljaj prijatelja

Laž u dahu ljubavnika 

Laž pred vratima supružnika


Laž u nalivperu profesora 

Laž u palici dirigenta 

Laž kroz iglu kostimografa

Laž u performansu glumaca

Laž pred krvlju žrtvenog jaganjca


Laž u kreditima banaka

Laž u egotripovima kompleksaša

Laž kroz rječita opravdavanja

Laž u okrivljavanju nevinih žrtava

Laž pred smijehom oslobođenih lopova


Laž u oborenim pogledima

Laž u sramu kukavica

Laž kroz izdaje rukovanja

Laž u špijunki zaključanih vrata

Laž pred nogama bezvrijednih oprosta 




utorak, 30. svibnja 2023.

preko srušenih mostova
spaljenih gradova
zgarišta prepuna lanaca, lokota
i okova
krvlju obeščašćena mladost
s krunicom oko vrata
prazan pogled u nebo
bez imalo nade i straha

bez dozvole abortirani zagrljaji
uvjetovana sloboda pristankom na gnoj
prekrivena zastavom
zemlja mlada diše
pored nagog tijela
crvene tratinčice rastu
jecaj majke koja na njoj kleči
suzama nova svitanja poji

i danas glasno viču bijeli križevi
zatomljen krik odjekuje dolinom patnje
vladari krvnici na giljotini pravde
...lijepa moja...
sjebali ti koncepciju
i pravo i pravda i pravaš
i ona stvar na p što viri iz svakog kontejnera
i pognuta glava nad njime

i oko vrata krunica što se njiše



srijeda, 17. svibnja 2023.

 Jednog dana rodila se jedna slijepa žaba. Ta je žaba stalno bila ljuta. Nikada se nije smijala i bila je uvjerena da su svi oko nje ljuti. Kada su joj doktori žapci vratili vid, pogledala je u ogledalo i vidjela je samo svoj namrgođeni odraz. A sve druge žabe oko nje su bile nasmijane.

Dakle, kada vas ljudi krenu optuživati za neke nebuloze, pogledajte prvo te ljude i shvatiti ćete štošta o njima. Jer, optužuju vas upravo za ono što oni sami nose u sebi. 

Čovjek pun mržnje u drugima vidi mržnju. 

Čovjek pun laži misli da svi lažu i upire prstom u svakoga vičući: "Lažljivac!". 

Čovjek pun gorčine zagorčit će vam svaki osmijeh.

Kada vam kažu da vas vole, ali da ste vi krivi jer ne želite njihovu ljubav, budite sigurni da vas ne vole koliko je crno pod noktom. Samo žele pred drugima opravdati vlastitu nesposobnost da vas vole. 

Kada vam kažu da se s vama ne žele družiti jer ih previše podsjećate na nekoga tko ih je povrijedio, budite sigurni da ih podsjećate na istinu o sebi. 

Nije potrebno da se mijenjate da bi ugodili nekome tko vas ne želi u svome životu. Taj netko danas ne želi vas, sutra nekog drugog, ali zapravo, ne želi samoga sebe. Gnuša se sebe. Srami se sebe. Boji se.

Oprostite takvim ljudima.

Slijepi su.

Možda im Bog otvori oči.


A u međuvremenu - voli sliku svoju



 ISTINA

Susrećem čovjeka kraj zdenca mojih lutanja
Ne poznajem svjetlost u tim očima
Strane su usne osmijehom što me ispituju
Sudiš li mi?
Ruglo ja sam, znancima i neznancima...

Ne izgovaraju se riječi
Uši srca čuju neizgovorenu istinu
Oči srca vide dokaze zapisane u pijesku
Dinama oprosta kroz oaze milosrđa
Ti mi nudiš povratak u nebesku domovinu

Stranac ti si mojim traženjima
Istinu iskah mnogim rukovanjima
Usred teatra vlastitog besmisla
Izgubih pojam života
Ega rađanjima i umiranjima

Voda moja grijesima zagađena
U dodiru s usnama tvojim
Čišća je od najsvježijeg izvora
U zdencu mojih zabluda
Istinu tvoju vidim

Ne sudiš mi i ne tamničiš dušu moju
Verige mojih istina padaju na kamen izbi u kojima prebivam
Stoljećima samujem ljudima okružena, prodana
Nutrina izbrazdana izdaja ožiljcima
Suzama vrelim laži svoje zalijevam

Otkud ja, grijesima obilježena, da me gledaš kao biser
Slojeve krivih uvjerenja skidaš sa zidova najcrnjih dubina
Umataš me u povoje neiscrpne blagosti
Novorođenče ja sam
Rodila me tvoja Istina

utorak, 16. svibnja 2023.

 I ptić padne iz gnijezda 

slučajno

jebiga, dogodi se

I oteli krava kljasto tele

upucaj ga odmah

jebiga, ne treba ti

I djecu poklanjaše u novinama

kao kikiriki

jebiga, tko će to


Pa operi ruke nakon svojih odluka -

kao, nisi im`o izbora?

I blati predmet koji si razbio

uvaljaj u govna svojih objeda

povrati po srcu koje si porodio 

iscipelari, zgazi, zatri spomen imena

koje si nadjenuo!


Kao slučajno?

Sram te jede

pa ti jedeš meso svoje

i savjest trči za tvojom sjenom 

i ne gledaš više sebi u oči

ali tuđim ušima prodaješ sranja

ucjenjuješ

prijetiš

naklonost kupuješ vlastitim lažnim patetikama


I guta narod tvoju žuć

boji se narod otrova koji bljuješ

puši priče, lakše je tako

misliš da te vole?

Ali, samo im ruke drhte kada ih zovneš

za smrt svoju ubijaš žrtve 

za krv svoju proljevaš krv nevinu

za mržnju svoju kriviš siročad 

siročad utrobe svoje


I padne ptić iz gnijezda

i kljasto tele ugine od metka

i plod vrišti na stepenicama sirotišta

jebiga

deluzija je da nisi im`o izbora


nedjelja, 14. svibnja 2023.

 "... Taman je eksperimentirala s heroinom kada joj je umrla baka.

Baka koja joj je bila polu-mama.

Njena biološka majka nije znala da joj kćer živi u drugoj državi i da stoji opasno na rubu da postane ovisnica o" dopu" ( heroinu ) .

Jer "dop" je bio dobar. Hebote, "dop" je predstavljao zaborav od toga da ti majka ne zna gdje živiš. Ni jesi li živa.

"Dop" je predstavljao vrata u Zemlju čudesa gdje je vladao mir. I ljubav. I sve ono o čemu normalni ljudi pišu.

Kao na današnji dan, na primjer. Koji bi ona najradije čestitala svojoj pokojnoj baki. Ali hebiga, baka je umrla. Prije puno, puno godina. A njena biološka majka nije ni živjela, a isto je umrla.

Komplicirano...

No da, heroin je ubijao i bol. Sušio je suze. Kada je baka umrla, ona nije plakala. Ušmrkala je 2 lajne "dopa" i otputovala u Hrvatsku, na sprovod.

Stajala je kraj otvorenog lijesa i držala je mrtvu baku za ruku. Nije mislila da će biti tako lako držati mrtvaca za hladnu ruku. To i nije bio običan mrtvac.

To je bila njena polu-mama.

I ona ju je ostavila.

Onda su se pojavile i suze. Padala je sitna, ledena kiša i ljudi su mislili da joj je šminka razmazana od kapi koje su im močile kišobrane koji ona nije imala. Ali, plakala je.

Konačno.

Jedina osoba koju je mogla zamisliti kao majku je umrla.

A ostala je ona koja nikada nije ni živjela.

I "dop"... "


( isječak iz jedne glave, svaka sličnost sa stvarnim osobama ne postoji )




četvrtak, 11. svibnja 2023.

Kiša je padala kada si, pogleda uprta u ništa

pokraj mene prošla ne zaustavivši ni dah

ni ne trepnuvši ukočena pogleda

skoro kao da prolaziš pokraj kolonije gubavaca

na rubu propasti

u lokvi gnoja nepostojanja


I kiša je prala gađenje s tvoga lica

koje nisam mjesecima niti vidjela

niti me u sjećanju zadržala prastara emocija

kroz tunele proživljenih strahova

pronašla sam dušu na mrtvačkom odru

tvojih prijezira


Krupne kapi, o hvala Bogu na njima!

izmiješale sol i šećer na mojim obrazima

pogrbljena pozdravljah tvoja leđa mršava

kosti na kojima mesa više i nema

gorčina te je pojela!

otrov kojim mene ti si otrovala


Ne osjetih ništa ( i to je ono najtužnije... )

Dva duha, nekoć živa, 

ali uvijek jedan drugom nepoznata... 


📸 Zlatko Lino Fresl




ponedjeljak, 24. travnja 2023.

 

Subota je bila sunčana
Ipak, ne toliko da bi obasjala mojim očima
tvoje lice
Prošle smo jedna pokraj druge poput stranaca
Niti ovlaš ne pogledavši sjenu na asfaltu
u trku, gotovo bježeći od prošlosti
Nije tuga naše skrivanje pred fokusom zjenica
niti je tuga visoko uzdignut ponos
ni ravnodušnost razlivena udovima

Krv od krvi
Meso od mesa
Kuc - kuc
Srce pod srcem kucaše

Subota je bila sunčana
Ipak, tuga se zaledila u okvirima naših svejednosti
Iza bedema svih obranjenih gradova ega
ti i dalje lutaš sama
i sama sa sobom pričaš
tražiš vjetrenjače protiv kojih bi se borila
ne posjedujući zastavu bijele boje
ti se ne umaraš u kovitlacu gnjeva

Ali krvariš, stara moja, iz svih mogućih rupa
vlastitoga postojanja

Subota je bila sunčana
Ipak, krv se nije skorila na vrelom asfaltu naših bjegova
...i ona je od nas bježala...


utorak, 18. travnja 2023.

KRVNIK JEDNE LJUBAVI

 

Toranj mračan, hladan
Samica zaključana
strašna izba...
I sklupčana u kutu, zgurena sjena...
Odzvanjaju kapljice suza
nepreglednim hodnicima straha
...iza lokota još veća je strava...

Pukotinama zidova vuku se krici
Jeka odjednom miriše na glad
Riječi molitve prkosno ponavlja
...ne vjeruje sjena više ni u vrisak
Čeka konačan svršetak
Krajnjim bolom protiv sviju boli
...iz inata svakoj tuzi...

I zvijezde su sakrile svoj sjaj
Pa mi mjesec ne svijetli u ovoj noći
Krvnik jedne ljubavi oštricu smrti miluje
Zaljubljen jedino u svoje likovanje
...mošusa miris ( ili smrad ) cijedi se niz vrat
Muškarcem ga čini jedino ruši strah
...i aveti bluda sakriše oči pred osudom...

Ljubav više ništa ne podnosi
i ne raduje se više ničemu
i ne, ne opravdava ništa...
...ne postoji ljubav u sjeni tmine
niti u plijesni gadljivog daha
niti je ima u prolivenoj krvi
...koliko još pjesama do samoga kraja?

...do odustajanja...

📸 Ljiljana LiLa



nedjelja, 16. travnja 2023.

Naslada pod krinkom ljubavi

Mnoštvom dodira grabežljivca poput jastreba

Preko usana prijeđoše i osmijeh

I poruga

U gladi nikada utažena potreba


Želja za posjedovanjem

Ljubavlju samu sebe predstavlja

Zagrljaj uvjetovan ispunjenjem hireva

Vječita utrka dva nezrela ega

Nadmoći žedna...a tako usamljena


Paučina postadoše naše emocije

Razvlače se niti zaboravljenim potkrovljima

Tankoćutne duše osjetljive na slogove

U prašini piše "volim te"

Bez ijednog napisanog slova




utorak, 11. travnja 2023.

PAZI, ČOVJEK

pazi na ruke koje te grle

to su ruke teške poput Križa Gospodnjega

i padat ćeš pod tim rukama

i pod tim zagrljajima ćeš krvariti

koljena ogoljelih do kosti

lica umrljana prašinom izdaje "pravednika"


pazi na usne koje te ljube

gorak okus nose cjelovi njini

i kalež je to pun otrova

i pod tim ćeš usnama žuč povraćati

vlastito će ti se tijelo zgaditi

usne tvoje zaražene dahom truleži


pazi na osmijehe koji ti se nude

galamu svjetine koja te slavi

i osmjesi ti su cerek hijene

I dok te gledaju sline im cure

pod tim ćeš osmijesima gutati suze

vječitim pitanjem o vlastitoj krivnji 


i ruke koje te grle i usne koje te ljube

i cerek beštija što odzvanja tminom

kao zavjesom preko otvorenih očiju

gladni su tvoga poniženja

žedni su tvojih padova

najgora zvijer plješće tvojim strahovima




subota, 8. travnja 2023.

NA PUTU S ISUSOM DO USKRSA

S Isusom u Getsemaniju. Kraj Njega klečati. Njegov strah osjećati. Njegovu molitvu slušati. "Oče, ako je moguće da me mimoiđe ova čaša... Ali ne Moja, nego Tvoja volja neka bude. " 

Molim Te, samo kap Tvog krvavog znoja i izliječiti ćeš moj život. 

S Isusom po Kalvariji. Smijem li biti Tvoj Šimun Cirenac? Smijem li biti Veronika da mi lice Svoje Presveto u dušu utisneš? Samo jedna jeruzalemska žena da suze lijevam nad Tvojom mukom? 

Molim Te, daj mi hrabrost Tvoje Svete Majke da te slijedim kuda god ideš. 

S Isusom na križu. Kraj Njega raspet biti. Kraj Njega žeđati. Kraj Njega smrt čekati. 

Molim Te, i meni reci: "Još danas ćeš biti samnom u Kraljevstvu Božjem." 

S Isusom u grobu. Pokopane oholosti, krivnje, bijesa, straha, nemira, okrivljavanja, požuda, nepovjerenja, želje da se svidim drugima, želje da pripadam ikome osim Tebi. 

Molim Te, neka umru svi grijesi i sve slabosti, sve ono što me dijeli od Tebe. 

S Isusom u novi život. Uskrsnu Ljubav, Nada, Razumijevanje, Poštovanje, Mir, Radost, Hrabrost, Vjera, Čovjekoljublje. Jer si Ti nas prvi ljubio. 

Hvala Ti, Isuse, što Si uskrsnuo oslobodivši nas, sve Barabe ovoga svijeta, za novi život. 

Za Sebe. 

Sretan i blagoslovljen Uskrs. 




subota, 1. travnja 2023.

 Dolazi Čovjek... 

Divljenje gomile u klicanju

Tepih od palminih grana

Ovacije slave

Časti

I hvale

...onkraj savjesti učahurena tmina...


Prolazi Čovjek...

I ljudska ljubav zatrta je prijetnjom

Pucketanje biča straha

Okrenuta leđa

Obraz

I tajac

...oprane ruke od krvi ove...


Odlazi Čovjek...

Lovorike osušene

Zelene grane pregažene

Stid niz kičmu polako klizi

Prodana Istina

Krvna njiva

I presuda

...sva lica ljudskog mraka...



utorak, 21. ožujka 2023.

 JEDAN VIŠE 


Jedan zagrljaj više

Jedan poljubac više

I jedan osmijeh više


Jedna suza više

Jedna nada više

I jedan blagoslov više


Jedno pitanje više

Jedan strah više

I jedna utjeha više 


Jedno biće više

Jedno čudo više

I jedan kromosom - više


#worlddownsindromday



nedjelja, 19. ožujka 2023.

Starim...

Putevima samoće, 

u mirisima napuštenosti

svoj identitet jedva pronalazim ... 

Postojim bez ishodišta

Iza leđa mojih praznina vrišti 

I - nemam kome čestitati

rođendane, imendane

Dane...

Bez iskonskog kolosijeka

Postaje teško znati gdje se vratiti?

...starim...bez mogućnosti

povratka...


Dlanovi su mi glatki, 

nisam ih potrošila rukovanjima

Njedra napeta, snažna, 

neiskorištena

Usne poput mlade loze, 

poljupcima istekao rok trajanja...

Ničija nisam bila

...valjda sam s Marsa na Zemlju

pala

stvorivši krater u nepoznatih ljudi

komforu


Kolateralna žrtva međuljudskih gadarija

Niz slapove osvete pogurnuta

Nedovoljno razvijenih shvaćanja

Korak po korak izmrcvarenih pitanja

"Što sam sagriješila?" 

...starim...bez da sam ikome

"bila"... 




četvrtak, 9. ožujka 2023.

Ispričati ću razigranoj vili

Što nikada ispričala nisam

I prešućene bajke likova stvarnih 

Utkala između stihova

Nevidljivom tintom preko čitavih rečenica


U šumama neizrečenih tajni

Tišinom obavijeno povjerenje šušti

Na granama povjetarac miruje

Osluškujući moje riječi

Krošnjama sablazni prelivene


Na prstima ću koračati kroz debla

Tunelima stoljetnih hrastova poput balerine

Mirisnim osmijehom zavesti ptice

Da upamte rime ispod prstiju mojih

Kroz vječnosti zemlje žudnji




ponedjeljak, 6. ožujka 2023.

SRAMOTNA LJUBAV

 

Nisi nikada ljubio njezino lice
Niti si kažiprstom prešao
Usnama njenim
Sada već lagano ocvalim
U smiraju sudbine na posljednjem peronu

Nisi ju nikada u oči pogledao
Niti si kušao suze boli
Vrele kapi nemoći i srama
Autoceste izdaje na oronulim obrazima
Iščekujući posljednju pjesmu slavuja

Nisi nikada milovao njezino tijelo
Svlačivši u mraku samo gaćice
Ostavljajući tkaninom prekrivene grudi
I ruke... I sve što ti nudi...
Noćima sakrivena njezina bijeda

Nisi je nikada imenom zazvao
Neznana je žena odajama praznim šaputala
"Reci moje ime", molila je kišu
Da barem inicijali usnama tvojim dišu
Samo trnje golu kožu pamti 

Nisi nikada obgrlio njezina ramena
Uplašena, pogrbljena
Pred svijetom prstom u nju upirao
Ljubav u sramotu obukao
I gnjile zumbule...

May Chi

📸 Internet








nedjelja, 26. veljače 2023.

 U tišini...

Najglasnije vrišti osuda

I najvrelije kaplje krv

Trnova kruna na glavi jednoga Čovjeka


U pustinji...

Najbolniji padovi bez ijednog Šimuna

Užasavajuća samoća zaglušuje bitak

Oh, da sam barem ja toliko postojana


U noći...

Odbačena duša na križ pribijena

Pravična pljuvačka licem krivuda

Čavli u dlanovima jednoga Boga


U mojem "ne"...

Probodeni i Put i Život i Istina

Sramotna golotinja na sudu od drveta

I moj lik u Njegovim očima.... 



petak, 24. veljače 2023.

Noćas smo otkrivali nježnost latica

Rastvarali pupoljke strasti

Miomirise slasti ispijali željno

Jedno drugim u potoku želje istjecali


Noćas smo jezikom kušali život

Niz grlo puštali nektar poljupcima iscijeđen

Moja ruka na trbuhu tvome

Vatra prelivena našim bićima gorjela


Noćas se sjeni tvojoj priljubila moja sjena

I grudi su žudno vapile za usnama

I znoj se miješao u kovitlacu našeg daha

Nikada dovoljno tvojega tijela


Noćas se na hranilištu strasti gostila čežnja

Tobom sam se častila i tebe sam pojila

Dodirima isprepletenih udova

U grču neostavljanja



ponedjeljak, 20. veljače 2023.

 Voljela bih natrag, Bože

Samo par godina unatrag

Ne puno, ma kakvi, Bože

Desetljeće ili ipak dva

Pa da okreneš taj krug za ispočetka


Ne bih htjela cviliti, Bože

Samo pokoji most da ne moram prelaziti

Iznova i iznova kroz letvice propadati

Pa Te tražiti kroz mulj i pijesak

Riječnim dnom svih mogućih gadarija


Ma daj, Bože, obriši tu trećinu života

Nekom novom pisaljkom podari mi šansu

Za te spaljene mostove nije me ni briga

Samo me vrati malo bliže početku

Od kraja grotla udalji mi sjenu


Hajde, Bože, znam da možeš

Na "rewind" pritisni mojih dana tipku

Nekoliko poteza da povučem drukčije

Nekoliko poljubaca da nikada ne udijelim

Da na svu tu "ljubav" ni ne pomislim




subota, 18. veljače 2023.

 Ne budi je više

Njene su oči oceani suza

Kada otvara kapke

Vode preliju svijet

...i utope njen lik...


Ne budi je više

Njeno disanje prestane

Pjevom ptica u zoru

Uši krvare melodijom straha

...i uguše njen krik...


Ne budi je više

Njene ruke mrtve leže

Zavjese su navučene preko sunca

Ne pomiče se kugla zemaljska

...i sjena stoji njena...


Ne budi je više

Njeno srce kucanju se ruga

Revoltirani djetinjasti hirevi

Ili lokva očaja sa dna Hada

...i jedna glad nikad utažena...







petak, 17. veljače 2023.

 Iza lica skriveni eoni

Prehodane bolesti, nikad preboljene

Ne čuju se u vrištini suze

Jeka smijeha divljih čagalja dominira


Kroz prste iscurile su šanse 

Brazgotine brige usjekle dolinu vjere

Iza slike potkrala se druga slika

Bojom prekrivena tmina


Zrcalom preliveni krikovi tišine

Obmana razlomljena preko samtonih uloga

Nada što diše iz dana u dan

Iza magle se rađa surova istina







utorak, 14. veljače 2023.

VALENTINOVSKA

Nisu me naučili voljeti


Prođoh mnoge usne

Usnama gladnim

Zavaravah srce

Zagrljajima hladnim


Prodavah tijelo noćima samotnim

Kupovahu me klošari bez lica

Uzimajući suze k'o znoj

Pod rukama pijanih varalica


I pod stolom sjedah

Pseto bez gospodara za ljubavlju cvili

Rastrgana koža trnjem mazohizma

Snovi se stepenicama pakla rasuli

...umrli...


Nisu me naučili voljeti

Kupoprodaja tjelesne strasti

Bludnost na ulicama usamljenih nadanja

Pod krinkom naklonosti 


Potroših sebe u traženjima ljubavi

Orunula sjena blatnim putem žedna puzi

Daj mi piti! - molim, vapim

Za ljubavi makar u jednoj suzi...



ponedjeljak, 13. veljače 2023.

 Prostitucija pjesama

Nagi stihovi

Izloženi pogledima

Bez razumijevanja...

...glasni krikovi lešinara...


Ponad riječi

Znojno lice dahće u ekstazi

Plaćeno zadovoljstvo ječi

Smrad mošusa...

...nevinost bludnošću zaodjenuta....


Prokurvane rime

Oko šipke gola slova

Dekolte bez vokala

Publika bez morala...

...arena izmrcvarenih pjesnika...




subota, 11. veljače 2023.

 Obriši suze 

Obriši rečenice 

Obriši riječi i slova i interpunkcije

Obriši svoje pjesme


Obriši zagrljaje što uminuše 

Obriši sjećanje na povjerenje

Obriši radosne osmijehe

Obriši uspomene


Obriši tajne i šapat podijeljenih težina

Obriši vlastitu glupost

Obriši djetinjastu zaljubljenost u čovjeka

Obriši, budalo, vlastito srce 


Ljudi su tebe već odavno obrisali




četvrtak, 2. veljače 2023.

 Sakrij se, mila...

Pogni glavu i popravi kosu

Prekrij ćelavo tjeme da se ne zgražaju ljudi

Namaži lice šminkom

Pokrij ožiljke

...budi lijepa...


Nabaci osmijeh, mila 

Sarkazmom potisni suze

Nahrani čopor gladnih hijena

Poberi pljesak jeziva smijeha

U dolini laži

...ne otvaraj vrata...


Srami se, mila

Kada te stari, napaljeni jarci u zagrljaj stisnu

A ti ih odvališ u muda ega

Mlohava muda

Al' utjecajna, ipak

...budi sirota...


Ne okreći se, mila

Kada ti svijet kaže "tu sam za tebe"

Sere, mila!

Kurtoazije šupljih maskenbala

Kupujemo karte za nebo

...ulaz je, ionako, besplatan...


Odjebi sebe, mila

Da narod ima smijeha i igara

Osjeti kvarnu primamljivost prihvaćanja

Prodaj sebe za Gomoru i glupost

Ne budali, stara

...tvoja krv se hladi...



ponedjeljak, 30. siječnja 2023.

ILUZIJA

Nebo je promijenilo boju

Sada nalikuje suzama u ponoć

Ispod cipela skupljene u lokvu

...ali nebo nije... 


Sunce je izgubilo toplinu 

Sada samo boja podsjeća na proljeće

Zemljom mašte putuje

...ali sunce nije... 


Ciklame mirišu na plastiku

Sada opor vonj truje nosnice

Onkraj ljepote sakrivena laž

...ali cvijeće nije...


Nestali smo u vremenu

Sada su kutevi usana svinuti na dolje

Sličimo na nas

...ali mi nismo... 



petak, 27. siječnja 2023.

NEMAM VIŠE KOGA VOLJETI


Došle su te godine

Zapuhali sjeverni vjetrovi

Ohladilo se srce...


Pogled ispod prijezira

Nisam sigurna - tvoga ili moga

Hladna linija usana...


Potpeticama lupam po rubu

Između nas i ničega

Nemam više koga voljeti...


Naizgled slučajni dodiri u prolazu

Nasmijana lica puna iščekivanja

Želudac u grču mučnine...


Prstima skupljam inje s latica čežnje

Tragovi suza u dvorcu leda

Kraljujem zemljom samoće... 


Noktima skidam ti cerek ironije

Nožem param bešćutnost iz tvojih udova

Uzalud...nemam više koga voljeti...




subota, 21. siječnja 2023.

 Želim te jutros

Da me prekriješ sobom

Kao nanosima snijega

Da poput pahulje klizneš mi niz pupak

Mokrim tragovima pronađeš mi dušu


I sanjam te budna

Cijelo tijelo treperi u ritmu slova

Imena tvoga

Dahom te privlačim, vučem zmajeve strasti

Možda plahte pamte otisak mog tijela


Trebam te jutros

U uhu vrelina tvog šapta gori

I spuštaš usne niz kralježnicu koja drhti

Topim se u želji tvojoj

Nestajem i nanovo postojim


I otvorenih očiju zamišljam tu sobu

Živa tijela kroz plamičke vatre

Okna zamagljena uzdasima

U kapima znoja utažena glad

Rukama me svojim zaogrni da umirem


...nahranjena...




četvrtak, 12. siječnja 2023.

 Iščupaj mi utrobu

Nek izlije se žuč

Otrov gnjeva prospi po laminatu

Nek zjape vrišteće rupe očaja


Abortiraj sjeme neželjeno

Očisti ideju postojanja

...odreži anđelu krila zablude...


...pisma napisana nalivperom laži... 


Kukavnošću bijednom zamaskirana silueta

Pere ruke ponad zdjele opravdanja

Osmijehom kupuje laž

Lažima prodaje čast


Pokopaj začetak života

Svoje meso, krv svoju, dah od daha

...kiretaža pogreške...


...i pisma napisana bljuvotinom mraka... 


SAMOĆA

Voda se nikada nije umirila Valovi nošeni sjevernim vjetrovima Led što sakriva mračnu dubinu Izgubljeni ribari na koljenima ...zrake ne dopi...