Pusti me da spavam
Oči su mi umorne od ljudi
Klonule pod bremenom krivnji
Prazna ljuštura iza šarenica
Straha
Oh, kako me vuku ruke snova
Već potiljkom se roje raznorazne "zbogom"
Na korak sam od tračnica
Podrhtava cijela kompozicija
Očaja
Umirio se dah u trenu
Ne trči više Forrest utrke mog ega
Otkucaj pod jagodicama stranih kažiprsta
Sve mi se čini kao halucinacija
Samoprijezira
Daj, pusti me da spavam
Brojanice bezbrojnih promašaja zveče
Odbačena gomila okrenutih leđa
Jesam li vrata zatvorila ja?
...bježeći od razuma...
Nema komentara:
Objavi komentar