Krater u grudima širi svoje granice

Pipci krvave hobotnice naslijepo grabe ostatke moje duše

Gdje su komadići što još nedavno kucaše

ispod lijeve dojke?

Prosulo se vrijeme iz pješčanoga sata

Raspadajući lik bića koje vene

Smrad truleži peteljke u kiseloj vodi očaja

Vlat po vlat čežnje za dodirom

pod prstima ljepljiv trag smrti ostavi

Kroz kanalizaciju osjećaja odbačene

Ispod gomile otpadaka na smetlištu prisnosti

Zagrljene lutke bez ekstremiteta

Baterije pripadanja odavno zahrđale

Do poljupca nedostaje samo centimetar vakuuma

Zagnojena želja na zgarištu plastike

 Pusti me da spavam

Oči su mi umorne od ljudi

Klonule pod bremenom krivnji

Prazna ljuštura iza šarenica

Straha

Oh, kako me vuku ruke snova

Već potiljkom se roje raznorazne "zbogom"

Na korak sam od tračnica

Podrhtava cijela kompozicija

Očaja

Umirio se dah u trenu

Ne trči više Forrest utrke mog ega

Otkucaj pod jagodicama stranih kažiprsta

Sve mi se čini kao halucinacija

Samoprijezira

Daj, pusti me da spavam

Brojanice bezbrojnih promašaja zveče

Odbačena gomila okrenutih leđa

Jesam li vrata zatvorila ja?

...bježeći od razuma...

BOŽIĆNA

Kada bi usne moje Tebi u službi bile 

Pjevale bi samo lijepe riječi

I, ne bi grlo vikalo, ne, ne bi psovalo 

Ne bi ni ponos, koji iz njih ječi

Disao... 

... sagnute glave biće bi klečalo... 

Kada bi ruke moje ime Tvoje slavile 

Vinogradi djela počinjenih 

Nektarom bi slatkim obojani bili

Voda života iz izbora svih

Izvirala... 

...prsti tkanine zahvale tkali... 

Kada bi srce moje rođenje Tvoje čekalo 

Kose bi, pepelom posute, sivu boju upile

Razderanih haljina svih uvreda nanesenih 

Suze kajanja na zemljani pod padale

Pored jaslica... 

...Daru najvećem od svih dara darovanih... 

ŽEĐAM

Ćutim blagi dodir vala

Na vrelom tkivu srca

U ritmu bure

Još sa čežnjom kuca

...za dodirom soli žeđam...

Ćutim vjetar što me dira

Struji mojim žilama

Jedrenjak snova

Plovi uspomena horizontima

...za poljupcem refula žeđam...

Ćutim milovanje sunca

Kroz pore svakog atoma 

Nježnim prstima rastvara latice

Zove me put - vrati se doma

...za smirajem u naručju Velebita žeđam...

 

#refleksijasjene

PUSTI

Pusti podove

I pusti prozore 

Pusti zavjese 

I krpe prašine

Pusti umivaonike 

I pusti pećnice

Pusti tavane

I zaboravljene podrume 

Pusti gomile kolača

I masne komade najboljeg mesa

Pusti delicije

I alkohol u potocima

Pusti... 

U tišinu siromašnog srca svoga

Među hladne zidove bez ukrasa

Na zemljanom podu bez tepiha taštine

Svjetlom samo zvijezde osvjetljene

U nutrinu svoga bića

Bescijenjem kupljenih darova ušutkanu

Kroz miris sijena

Deja vu nekih drugih vremena

U osmijeh Ga pusti 

U pogled Ga pusti 

I u ruke Ga svoje pusti 

U ovo sada Ga pusti... 

Pusti Ga...da se rodi... 

DOK ČEKAMO TEBE

Kroz prljavo okno nazire se tama

Nered odbačenih svjetonazora

Društveno prihvaćenih obzira 

...kurtoaznih, laskavih manira... 

Dok čekamo Tebe...

Spotiču se noge o gomilu nabacanih grijeha

Odbačena kruna "slavnog" kralja - ega

Strah od zagrljaja kao elektrošokera

...izbjegavajući dodire gubavih marginalaca...

Čekajući Tebe...

Zgusnut zrak prašinom lažnih poštovanja

Laskavi rukoljubi usnama od herpesa

Mračnim hodnicima zapuštenih srdaca dršćemo

Leđa probodenih silnim tapšanjima

Čekamo Tebe... 

Dok nam se fasade truleći raspadaju

Blještavim ukrasima sve pukotine skrivamo 

Boje vrište međusobnim neskladom

Žarulje nariču nad pognutim licima... 

Dok čekamo Tebe...