ponedjeljak, 21. studenoga 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

84

Proljetni praznici 1997.

16 godina i 8 mjeseci.

Žena koja je Martu rodila unajmila je malu, derutnu kućicu u okolici Samobora. Poziva Martu i Tihanu da dođu k njoj na proljetne praznike. Poziva ona Martu da se trajno preseli k njoj iz doma, ali Marta nije sigurna da je to dobra ideja. Marta je zadovoljna u domu, ide u školu, odlična je učenica, toplo joj je i nije gladna. Boji se to ostaviti. Barem dok ne završi još te 2 godine svog školovanja.

Tihana i Marta dolaze kod žene. Prvi dan prolazi u redu. Tihana ženi čak daje 100 kuna za dućan, za pivu i cigarete. Svi se šale, žena koja je Martu rodila daje djevojkama savjete, smije se njihovim dogodovštinama, prava je "coolerica". Tihana zavidi Marti na tako super mami. Tihanin ležaj je u malenom dnevnom boravku, a Marta spava u sobi sa ženom, sestrom i bratom. 

Iduće jutro žena koja je Martu rodila djeluje napeto. Tihana i Marta doručkuju, piju kavu, bave se djecom. 

U jednom trenutku iz kuhinje izlazi žena i lica iznakaćžena bijesom ledenim glasom govori Tihani:

"Ti! Marš van iz ove kuće! Pokupi svoj prnje i MARŠ VAN!!!"

Tihana i Marta se pogledavaju, misle da je riječ o nekoj neukusnoj šali.

"Odmah da si se spremila i idi odavde. U mojoj kući meni se nitko iza leđa neće smijati. Što ti misliš, da sam ja glupa, je li? Da ja ne kužim tvoj podsmijeh? Ajmo, crta!"

Marta umire od srama. Tihana ne zna što bi rekla. 

"Nemojte, teta, nisam se nikada smijala Vama. Nikada mi to ne bi palo na pamet. Možda ste krivo shvatili. Marta i ja smo se smijale, ali nikada Vama ili nečemu vezanome za Vas."

"Ne laži, nisam ja glupa, čuješ li me? Nosi se i ti i tvoje kolutanje očima s prijetvornim smijehom!"

Žena je nepopustljiva. Marta ne može vjerovati. Tihana se nikada, ali nikada nikome nije izrugivala. Ta djevojka je imala toliko dobro i veliko srce. Marta je na rubu očaja. Tihana sprema svoje stvari. Jedva da ima novaca za autobus do Zagreba. Pokušati će otići kod ujaka i ujne na Kustošiju, ali ne zna hoće li ju primiti. Obje djevojke su izbezumljene. Marta ju prati do autobusa. Od srama joj ne može pogledati u oči. Žao joj je. Najradije bi otišla natrag u dom, ali praznici su i ne može.

Tihana odlazi autobusom, a Marta se vraća u kuću. Ljuta je. Bijesna na ženu. Počinju se svađati. Žena tvrdi da je Tihana dvolična i pokvarena. Da je ona to odmah primjetila na njenom licu. Marta zna da žena nije racionalna. Svađa eskalira onog trenutka kada žena nasrće na Martu u spavaćoj sobi. Udara ju i udara i udara. Marta joj prima obje ruke svojim rukama. Jača je od nje, mogla bi ju komotno odgurnuti, ali iz poštovanja i straha na kraju pušta njene ruke da ju udaraju; trapericama koje su joj se našle pri ruci. Marta pokriva svoju glavu i lice, spuzne niz zid dok ju žena bjesomučno udara.



Nema komentara:

Objavi komentar

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta" 90 Zadnji razred srednje škole. 1998.godina. 17 godina i ...mjeseci. Na satu razrednika djeca...