ponedjeljak, 21. studenoga 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

83

Siječanj 1997.

16 godina i 5 mjeseci.

Žena koja je Martu rodila čvrsto odlučuje napustiti Nazorovu prije bratovog 1.rođendana. Izlazi krajem siječnja i smještena je u Caritasovu kuću na Trešnjevci. 

Kuća ima 2 etaže i u njoj žive neka djeca, Martine dobi i nešto starija. Tu su i gluhonijemi brat i sestra. Marta se s njima brzo sprijatelji i nekoliko vikenda čak zajedno izlaze van, u jedan klub u Gajnicama.

20.02.1997. godine Marta ima bronhitis i visoku temperaturu. Marta često ima bronhitis. Dok je bila mlađa imala je česte gnojne angine, a sada ih je zamijenio bronhitis.

Iz ureda odgajatelja zove ženu koja ju je rodila ( jer Marta nema telefonsku karticu za govornicu ) da neće moći doći na bratov rođendan. Objašnjava ženi da je bolesna.

"Ti si jedno sebično, egoistično, samoživo čudovište! Samo na sebe misliš! Nije ti stalo ni do sestre ni do brata! Tvoja sebičnost nema mjere!"

"Mama, bolesna sam. Imam temperaturu. Ne mogu po ovoj zimi ići nikud. Molim te, shvati." - Marta plače.

"Ne seri! Samo da bi se izvukla! Ni na koga ne misliš, samo na svoju guzicu! Ti sebično, sebično, razmaženo derište!" - žena koja je Martu rodila bijesno urla na telefon da ju i odgajateljica čuje.

"Nemoj, mama, pa bolesna sam. Imam bronhitis. Nije mi dobro." 

"Ma, jebi se! Jebi se i ti i tvoj bronhitis!" - žena joj poklapa slušalicu.

Marta je sva crvena u licu. 

"Ljuti se što ne mogu doći bratu na rođendan. Hvala Vam na telefonu." -  Marta govori odgajateljici i dolazi u svoju sobu.



Nema komentara:

Objavi komentar

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta" 90 Zadnji razred srednje škole. 1998.godina. 17 godina i ...mjeseci. Na satu razrednika djeca...