ponedjeljak, 21. studenoga 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

82

Zimski praznici 1996./1997.

16 godina i ...mjeseci.

Marta je kod bake i djeda. Djed doživljava srčani udar. Marta je u šoku. zove hitnu pomoć, plače. Hitna odvozi djeda u bolnicu.

Marta zove ženu koja ju je rodila. Žena dolazi sutradan s Teom i malenim bratom.

Čisti cijelu kuću dok ju polu-pokretna baka gleda s kauča.

Navečer Marta i prijateljice izvode Teu u grad. Glupiraju se i smiju. Tea je zabavno i radosno dijete. 

Kada dođu u bakin stan, Marta vidi da se žena pakira.

"Što radiš?" - pita ju Marta.

"Pakiram se. Sutra ujutro odlazimo. Baka nas je potjerala."

Marta zabezeknuto stoji.

"Ali, mama, tek ste došli. Zašto?"

"U MOJU kuću alkohol neće! Je li to jasno???" - baka se dere s kauča.

Žena pogleda u Martu.

"Radilo se o 3 pive koje sam donijela, da s nakon čišćenja predahnem."

Marta plače. Mrzi baku.

Sutradan ujutro Marta prati ženu, sestru i brata na autobusnu stanicu. Ima osjećaj da je kriva jer ona ostaje, jer ona nije istjerana. Jer ona opet ima "povlašten" položaj. Boji se da će žena opet misliti kako je Marta između nje i bake. Marta ne želi tu ulogu.

"Mama, trebala sam i ja s vama. Mrzim onu gaduru!" 

"Ne, Marta, ne sekiraj se. Mi ćemo biti dobro. Samo ti budi tu. Ništa ne brini."

Ukrcavaju se u autobus. 

Marta se s grčem u želucu vraća u bakin stan.




Nema komentara:

Objavi komentar

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta" 90 Zadnji razred srednje škole. 1998.godina. 17 godina i ...mjeseci. Na satu razrednika djeca...