srijeda, 9. studenoga 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

75

Zimski praznici 1995./1996.

15 godina i 4 mjeseca. 

Marta odlazi baki i djedu preko zimskih praznika. Oni joj šalju đeparac u iznosu od 100kn. Tetka joj šalje još 200kn. Marta od dijela tih novaca kupuje kartu za autobus. 

Sjedi kod sestrične u stanu, pije kavu, crnu, bez šećera, baš kao što pije žena koja ju je rodila. 

"Marta, reći ću ti nešto, ali nemoj poludjeti. Ok?" - kaže joj sestrična. 

Marta ju gleda i čeka. 

"Dario te prevario prošli vikend." 

Marta ju i dalje gleda. Ne dopire joj do mozga. Dario, da bi nju prevario? Nemoguće. Pa bilo im je super. Bili su najbolji prijatelji. Pričali su o svemu. Marta ga je čak dovela na upoznavanje sa ženom koja ju je rodila, ravno u Nazorovu. ( Pri čemu je žena popizdila jer joj nisu mogli ostaviti pol kutije cigareta, zapravo, Martu je bilo sram reći Dariu da joj ostavi, a žena je smatrala kako ona ima pravo na te cigarete jer je ona rodila Martu?! ) Marta je u Dariu imala dio sebe koji joj je nedostajao. 

Bili su super ljubavnici, koliko to početnici mogu biti, jel? 

I sada joj sestrična govori ovako nešto. Ne, to je nemoguće. 

"S kime?" - pita ju Marta. 

"S mojom prijateljicom, Katarinom. Zato ti i govorim. Sama ona mi je rekla. Želiš li da ju nazovemo, da ti sama kaže?" 

Sestrična bira broj telefona i Katarina se javlja. Sestrična predaje slušalicu kućnog telefona Marti. 

"Je li istina ono što mi je rečeno?" - pita Marta slušalicu. 

"Isuse, Marta, oprosti. Nisam znala da ste još zajedno. Dario mi je rekao da ste prekinuli. Oprosti, molim te. Stvarno nisam znala." - govori glas iz slušalice. 

Marta poklapa. 

Bulji u prazno. Njena svijest još uvijek ne prihvaća istinu. 




Nema komentara:

Objavi komentar

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta" 90 Zadnji razred srednje škole. 1998.godina. 17 godina i ...mjeseci. Na satu razrednika djeca...