ponedjeljak, 7. studenoga 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

74

Zima 1995. 15 godina i nekoliko mjeseci. 

Marta otkriva "čari" samoozljeđivanja.

Isprva žiletom reže gornji dio svoje lijeve podlaktice.

Jedan rez... Drugi rez... Treći...

Krv se jedva pomalja na površini kože.

Nakon nekog vremena Marta ponovno reže svoju lijevu ruku. Malo više rezova. Marta samo želi privući pozornost. 

Marta želi da ju netko pita: "Kako si?" 

Nitko ne primjećuje rezove na njenoj ruci. Zima je, nose se dugi rukavi. Samo Martu peku rane. 

Jednoga dana Marta uzima žilet, sjedi na zahodskoj dasci i okreće unutrašnjost svoje lijeve podlaktice. Marta povlači žilet, lagano, boji se. Napravi desetak rezova, previše plitkih da bi se dovela u opasnost. Sjedi u zahodu i gleda u te rezove koji lagano krvare, gleda u svoju krv i osjeća kako je napravila nešto zbog čega bi se netko možda zabrinuo. Marta se zabrinula za sebe. 

Iduću večer odlazi k ženi koja ju je rodila. 

"Mama, moram razgovarati s tobom. Napravila sam nešto i bojim se." 

"Što si napravila?" 

Marta podiže lijevi rukav i pokazuje ženi svoju podlakticu. Ova ju pogleda i kaže:

"Idući put kad se budeš rezala reži okomito. Tako da te doktori ne mogu zašiti." 



Nema komentara:

Objavi komentar

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta" 90 Zadnji razred srednje škole. 1998.godina. 17 godina i ...mjeseci. Na satu razrednika djeca...