ponedjeljak, 7. studenoga 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

73

Studeni 1995. 15 godina i 3 mjeseca.

Martina iz doma ima novu jaknu. Crne je boje, od skaja i cijela je podstavljena krznom. Predivna je i topla. Kupila ju je u Mađarskoj za 70 njemačkih maraka. Marta isprobava jaknu, savršeno joj stoji. Martina joj govori da njeni roditelji ovaj vikend ponovno idu u Mađarsku i da, ako želi, mogu joj kupiti, samo neka joj da novce.

Marta zove čovjeka koji ju je napravio i pita ga može li joj poslati novce da kupi jaknu. Zima je u Zagrebu, a Marta nema jaknu.

Čovjek momentalno poludi. Viče na Martu:

"Nemam novaca!!! Neka ti mama kupi jaknu!!! Što sam ja???"

"Tata, mama nema. Ona je u domu, ne može mi dati novce jer nema." - Marta mu objašnjava.

"Ma, stvarno, Marta? A što bih ja trebao? Pitaj nju, jebe mi se!"

"Tata, molim te, hladno mi je, nemam koga pitati. Molim te." - Marta plače u slušalicu dok sjedi u sobi za odgajatelje. Odgajatelj s druge strane stola s nelagodom gleda u tu djevojku.

Čovjek koji je Martu napravio psuje, viče, bjesni. Marta moli. Marta plače. Marta se srami.

Čovjek na koncu popušta i pristaje poslati Marti 70 maraka za jaknu od umjetne kože. Marta se ispričava odgajatelju, briše suze i odlazi reći Martini da će novci stići poštom sutradan.



Nema komentara:

Objavi komentar

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta" 90 Zadnji razred srednje škole. 1998.godina. 17 godina i ...mjeseci. Na satu razrednika djeca...