ponedjeljak, 7. studenoga 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

72

Studeni 1995. 15 godina i 3 mjeseca. 

Marta odlazi u Nazorovu, k ženi koja ju je rodila. 

"Mama, sinoć me Bakreni odveo na večeru. U Veliku Goricu." 

Marta se znoji. Lice joj je crveno. Boji se izgovoriti riječi koje joj je sinoć izrekao taj narančasti muškarac. 

Žena ju gleda. Sjede za stolom, obje puše York. 

"Rekao mi je nešto..." - Marta spušta pogled. 

"Daj, Marta, reci, ispljuni više." - žena čeka. 

"Rekao mi je da me voli. Da me voli više nego što je ikada ijednu ženu volio." - Marta podiže pogled i gleda ženu u oči. "Ali ništa se nije dogodilo. Samo me otpratio do autobusa i otišla sam u dom." 

Žena šuti i gleda u Martu. Povlači dim cigarete. Jedan, drugi, treći... 

"Da, ne čudi me to. Njegov bolesni mozak. I bolesni mozgovi njegove obitelji. Da mogu reći kako je povalio staru, a onda i mladu. Samo da se meni osveti." - govori žena. 

"I da, dok ja trunem ovdje, vi se vodite po večerama." - na kraju popizdi. 




Nema komentara:

Objavi komentar

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta" 90 Zadnji razred srednje škole. 1998.godina. 17 godina i ...mjeseci. Na satu razrednika djeca...