srijeda, 2. studenoga 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

70

Studeni 1995. 15 godina i 3 mjeseca.

Marta tjedan dana ne ide u školu. Stalno je sa ženom koja ju je rodila i sestrom, na materinskom odjelu doma u Nazorovoj. Žena ima sobu samo za sebe. Toplo je na tom odjelu. MIriše na čaj i mlijeko, dječje vlažne maramice i puder. Imaju dnevni boravak, televiziju, kuhinju, štednjak, frižider. Imaju skuhane obroke, kao i Marta u svom domu. Imaju toplu vodu i tuševe. 

I, nema ih puno, možda 10-ak žena. Cura, neudanih, maloljetnih delikventica i udanih žena koje su nesretnim slučajem završile ovdje. Puno je zlostavljanih žena, supruga alkoholičara, žena izbačenih na ulicu. Ima djevojaka koje su samo došle roditi i ostaviti bebe u domu, na gornjem katu. Na posvajanje ili udomljenje.

Muškarci ovdje nemaju pristup.

Ako žele posjetu, moraju čekati na gornjem katu, odnosno u prizemlju jer materinski odjel je u podrumu, da žene koju posjećuju dođu do njih.

Marta je uvjerena da ni alkohol ovdje nema pristup.

Marta se ne odvaja od žene koja ju je rodila i sestre. Spava kod njih u sobi, uprava doma se ne buni. Ni jednog ni drugog. 

Marta uživa u svakom trenutku.




Nema komentara:

Objavi komentar

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta" 90 Zadnji razred srednje škole. 1998.godina. 17 godina i ...mjeseci. Na satu razrednika djeca...