četvrtak, 20. listopada 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

58.1

Travanj 1995.godine. 14 godina i 8 mjeseci.

Žena koja je Martu rodila živčano hoda po stanu i prstima trlja oči. Psuje kao kočijaš.

Urla:

"To govno, to đubre, to smeće! Prenio mi je picajzel, majku mu jebem krvavu! Prenio mi je JEBENE picajzle!!! Oslijepit` ću, jebo mi pas mater, ali natrljat` ću si šampon na trepavice, majku mu jebem šugavu! Ispast` će mi oči koliko me svrbi, stoka smrdljiva!"

Marta sjedi u kuhinji. Ruča. Voli vruću juhu. Može pojesti pola rajngle, samo juhe. Uči njemački. 

Gleda u nju kako maše rukama, malo gestikulira, malo se češe po očima. Marta zna kako je dobila picajzle na trepavicama.

"Mama, taj šampon ne smije blizu očiju, znaš. Možeš stvarno oslijepiti."

"Boli me kurac!!! Jebe mi se!!! I samo da znaš: ona kurva kod koje ste bili na Teinom krštenju, to mu je ljubavnica. Od nje mi je i donio picajzle! Hahaha, "lepa, bela pa debela"!!! Hahaha, na lijepo je spao pokraj mene ovakve. Idiot! Gdje je gledao, pička mu materina, kao da se takva može samnom mjeriti!"

Marta nema komentara.


📷 Ljiljana LiLa



Nema komentara:

Objavi komentar

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta" 90 Zadnji razred srednje škole. 1998.godina. 17 godina i ...mjeseci. Na satu razrednika djeca...