nedjelja, 30. listopada 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

67

Rujan 1995. 15 godina i mjesec dana.

Marti nedostaje žena koja ju je rodila. Nedostaje joj sestra. Nedostaje joj osjećaj da negdje pripada. U domu ima sve što joj treba. 3 obroka koji su savršeni i u točno određeno vrijeme. Topao krevet. Toplu vodu. Društvo.

Čak i knjige za školu. Marta nema niti jednu. Posuđuje ih od Tamare, ona joj je najpouzdanija za školske stvari. Također je odlikašica, kao i Marta pa su tako povezane. Karolina se krpa uz Martu.

Dario i Marta su pozvani kod Ane iz razreda na njen rođendanski tulum. S njima ide i Ivan, Dariev frend iz njegovog doma. Ana je trznula na njega i on na nju. 

Ana je cura koja je Marti poklonila svoj stari, zeleni Benetton ruksak za školu. Jer Marta svoj nije imala.

24.09.1995.godine. Anin tulum je u podrumu njezine zgrade. Puši se trava, pije se bambus. Slušaju Azru i Doorse, Janis Joplin, Rolling Stonese. Ana i Ivan su u jednom kutu prostorije, a Dario i Marta se povlače u susjednu. Marti se žuri izgubiti nevinost. Misli da je to jedinstvena prilika i da poslije te prilike nikad neće dobiti drugu.

U susjednoj prostoriji je neki madrac, stare kazete za radio, gomila kutija. Dario i Marta se ljube na madracu. Idu dalje i dalje. Sve je vrlo brzo gotovo. Marta nije umirala od bolova, nije krvarila, nije bilo romantično, nije bilo suza. Bilo je - prazno. Dario se uvijek hvalio svojim ljubavničkim umijećem, ali sve je bilo nespretno i pogrešno.

Iduće jutro Ana i Marta čiste podrum i po podu traže Martin himen. Smiju se i šale. Marta se pretvara da je cool, a u Aninim očima vidi divljenje. 

Ili je možda to samo htjela vidjeti.

Istina je da se osjeća zgađeno nad samom sobom.



Nema komentara:

Objavi komentar

 Sakrij se, mila... Pogni glavu i popravi kosu Prekrij ćelavo tjeme da se ne zgražaju ljudi Namaži lice šminkom Pokrij ožiljke ...budi lijep...