srijeda, 14. rujna 2022.

 "Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

7

Dijete. "Ono". 10 godina. Kraj 5. razreda. Dijete je u školu krenulo sa 6 godina i jedva mjesec dana pa tako ispada najmlađe u cijelom razredu, gotovo cijelo školovanje.

Ono i žena koja je dijete rodila se svađaju.

Žena je bijesna, viče kao i uvijek kada je bijesna, a često je bijesna. 

"Samo zahvaljujući MENI imaš odličan iz engleskog!" - urla. "Da ja nisam spavala s profesoričinim mužem, ti sada ne bi imalo ni dovoljan! Sve je to MOJA zasluga!"

Dijete zamukne. Gleda u tu ženu, ne shvaćajući. 

"Zar ništa nije moja zasluga?" - pita se u sebi. "Zar nisam zaslužilo svojim znanjem sve odlične ocjene koje imam? Zar ni u školi ne vrijedim ništa, a odličan sam učenik? Zar je ta žena vlasnica i mojih ocjena? Postojim li ja uopće?"

Žena bijesno odlazi, otrovala je radost radi odličnog uspjeha i posijala sjeme sumnje čak i tamo gdje je djete bilo uvjereno da je posebno.

Nakon par dana dijete plaho dolazi k ženi i pita:

"Je li istina da ja samo nisam zaslužilo odličan iz engleskog? Je li istina ono što si rekla?"

Žena dijete ne gleda u oči. Odmahne rukom, povuče dim cigarete i usput procijedi:

"Nije istina, bila sam ljuta pa sam to rekla."

Odlazi dalje za svojim poslom kao da je riječ o nečemu potpuno nebitnom.

Dijete ne vjeruje ženi. 

Dijete ne vjeruje sebi.




Nema komentara:

Objavi komentar

Početak i kraj Ciklus života Rađanje i umiranje I ništa novo Kovitlac emocija Vihorom sjeverozapadnjaka razbarušen U lokvama jesenjih kiša U...