utorak, 13. rujna 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

6

Dijete. "Ono". 10 godina. 

1991. godina. Počinje rat.

Čovjek koji je svirao harmoniku bježi iz Hrvatske. Srbin je. Sa sobom odvodi bivšu ženu i 2 sina. Dijete i ženu koja je dijete rodila ostavlja.

Žene gotovo nikada nema kod kuće. Pije. Dijete je samo. Kada je kod kuće, žena glasno pušta domoljubne pjesme. I pije. Na svoju ostakljenu odvjetničku kancelariju, na 3. katu, ujedno i najvišem katu zgrade u kojoj žive, nalijepila je natpis ČAVOGLAVE. Svi prolaznici koji hodaju ulicom gledaju u taj natpis i cijela ulica sluša glazbu. 

Dijete ne voli glasnu glazbu. Ne razumije o čemu se radi kada ga ljudi na ulici pitaju je li sa ženom sve u redu. 

Klijenti više ne dolaze u stan po pravnu pomoć. 

Novaca je sve manje, alkohola sve više. 

Djetetu se djeca rugaju. U školi, na igralištu, na ulici. Dijete ima okruglu glavu koju bi najradije pokrilo škartocom. 

"Tikva." 

"Bundeva." 

"Globus." 

"Kopile." 

Odrasli ljudi, roditelji druge djece šapuću iza leđa, gledaju dijete sažalnim pogledom. 

Žena je "pukla". 

Dijete je odavno načeto. 

Voli ženu više od ikoga. Ona ne primjećuje da dijete postoji. 





Nema komentara:

Objavi komentar

Početak i kraj Ciklus života Rađanje i umiranje I ništa novo Kovitlac emocija Vihorom sjeverozapadnjaka razbarušen U lokvama jesenjih kiša U...