nedjelja, 18. rujna 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

14

Dijete. "Ono". 12 godina.

Narančasti muškarac je stalno u stanu. Kad god dijete otvori oči, muškarac je tamo. Kad dijete ide spavati, opet je tamo. Dijete sada spava samo u spavaćoj sobi. Žena koja je dijete rodila svo svoje vrijeme provodi s narančastim muškarcem. Tako i noći. 

Jedno jutro dijete se probudi i ide u kuhinju. Prolazi dnevnim boravkom gdje žena i muškarac spavaju na kauču. Dijete baci pogled na ta 2 tijela i vidi nešto maleno, crveno, smežurano naslonjeno na ženinu stražnjicu, a očito potječe iz muškarčeva tijela. Interesantno jest i mami na gledanje, ali dijete od srama svrće pogled.

Žena ustaje i dolazi u kuhinju.

"Mama,mogu li te nešto pitati?"

Žena kimne glavom dok kuha kavu.

"Vidjelo sam nešto crveno i smežurano, znaš. Je li to bio njegov pimpek?"

Žena pogleda dijete i zacrveni se. 

"Ajme, da, fuj, oprosti, zaboravio se pokriti. Oprosti."

Dijete kaže da je sve u redu.

Kako ne bi bilo u redu?

Ta dijete je zrelo i pametno. Uostalom i Leonela sluša svoga oca kako cijele noći ševi svoju sluškinju.




Nema komentara:

Objavi komentar

Početak i kraj Ciklus života Rađanje i umiranje I ništa novo Kovitlac emocija Vihorom sjeverozapadnjaka razbarušen U lokvama jesenjih kiša U...