četvrtak, 15. rujna 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

9

Dijete. "Ono".

11 godina. Uskrsni praznici. 

Dijete u ljutnji izjavljuje da želi upoznati čovjeka koji ga je napravio. 

Kada je dijete imalo oko 4 ili 5 godina taj čovjek i njegova nova obitelj došli su posjetiti dijete na "otok". Dijete se iz tog susreta sjeća jedino nove igračke, smijeha odraslih i njihovih nogu koje su bile u razini djetetovih očiju.

Žena koja je dijete rodila ugovara susret. Dijete je nervozno, uzbuđeno, prestrašeno.

Putuje samo autobusom s "otoka" u veliki grad Rijeku. 

Na "Žabici" autobus staje i svi putnici idu van. Dijete ostaje sjediti, boji se izići.

U autobus ulazi čovjek, crne kose i širokog osmijeha, okrugao kao krafna. Viče i zove dijete po imenu, cijelo vrijeme se glasno smijući.

To je čovjek koji je dijete napravio. To je čovjek čije prezime dijete nosi.

To je čovjek koji za sebe tvrdi da nije djetetov otac.

Dijete je zbunjeno, ali, sretno.

ONO IMA TATU!!!

Svi djetetovi prijatelji pojesti će se od zavisti kad čuju da je dijete bilo kod "tate".

Dijete ga pita: "Kako si me prepoznao u autobusu?" 

Čovjek veselo odgovara: "Aaaa, pa kako da SVOJE dijete ne prepoznam?!?!" 

Dijete je ponosno. Osjeća se sigurno. Nema veze činjenica što je dijete jedino dijete u autobusu i da ne postoji ni najmanja šansa da je čovjek dijete zamijenio za neko drugo. 

Dijete kod njega i njegove nove obitelji provodi cijelih 5 dana. Upoznaje svoju polu-sestru, mlađa je od djeteta samo 8 mjeseci. Dijete pokušava u glavi izračunati s koliko je mjeseci trudnoće žena koja ga je rodila otišla od čovjeka koji ga je napravio  i koliko je onda tom čovjeku trebalo da napravi dijete drugoj ženi. Ta "druga žena" dijete ne voli. I ne može to sakriti. Dijete pred njom spušta pogled, boji se oštrine u njezinom glasu, osjeća podsmijeh i nešto grubo kad se povede razgovor o ženi koja je dijete rodila. 

Dijete ne zna zašto, ali srami se.

Djetetova polu-sestra i dijete se lijepo slažu. 

Dijete vode i upoznavaju sa različitim ljudima, tetkom, nonom, stricem, prijateljima.Uvijek ima dovoljno hrane. Dijete osjeća brigu i nježnost kojom je okružana njegova polu-sestra. I ono bi htjelo živjetu tu gdje ima puno ljudi, puno hrane, puno odjeće. Nema glasne glazbe, nema usamljenosti. Nema alkohola.

Jedne večeri dvoje djece zajedno gleda televiziju. Na programu se prikazuje neka emisija o svinjama. Dijete kaže polu-sestri:

"Gle, evo ti sestre na televiziji!"

Oboje se pogledaju shvativši što je dijete upravo reklo.

Prasnu u neobuzdan smijeh.






Nema komentara:

Objavi komentar

Početak i kraj Ciklus života Rađanje i umiranje I ništa novo Kovitlac emocija Vihorom sjeverozapadnjaka razbarušen U lokvama jesenjih kiša U...