petak, 16. rujna 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

9.1.

Dijete. "Ono".

S proljetnih praznika kod čovjeka koji je dijete napravio dijete se vraća kući autobusom. Samo. 

Samo hoda i od autobusne stanice do stana. Nitko ga nije dočekao. Ulazi u hodnik, odlaže torbu.

Žena koja je dijete rodila sjedi za stolom u svojoj ostakljenoj kancelariji. Na stolu ispred nje je pisača mašina i kip božice pravde, zavezanih očiju s vagom u ruci.

Žena pogleda dijete i hladno upita:

"I? Kako je bilo?"

Dijete zna što ona očekuje i kakav odgovor mora biti.

"Sada znam zašto si se rastala od njega."

Jedva primjetan osmijeh pobjede zatreperi na ženinim usnama dok uvlači dim cigarete.

Dijete čestita sebi. Položilo je ispit. 

Ipak samo nju ima.

Grč u želucu.



Nema komentara:

Objavi komentar

Početak i kraj Ciklus života Rađanje i umiranje I ništa novo Kovitlac emocija Vihorom sjeverozapadnjaka razbarušen U lokvama jesenjih kiša U...