subota, 10. rujna 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

4

Dijete. "Ono". 5 godina. 

Žena koja ga je rodila često govori kako ga je samo ona željela. 

"Baka je htjela da te pobacim." 

"Djeda je brinula sramota."

"Čovjek koji te napravio,"taj kukavički ljigavac", govorio je da nisi njegovo." Dijete tog "ljigavca" i ne poznaje, ali već ga mrzi. Ako ga ona mrzi i ono će. To je ispravno. 

"Svi ti "gadovi" te ne vole. Samo ja."

Nikoga nema na ovome svijetu. Tako kaže ona. Višak je. 

Dijete se pita zašto, što s njim nije u redu? 

Ali, sretno je. Ona ga voli. 

Zaboravlja samoću, neimaštinu, usamljenost. 

Zaboravlja strah. 

Zaboravlja sram. 

U njenim vodenastim očima traži svoj lik. Šuti i pristaje na sve samo da ti trenutci traje. Trenutci u kojemu riječi miluju djetetovu usamljenu dušu. 

Ona kaže da ga je htjela. 





Nema komentara:

Objavi komentar

Početak i kraj Ciklus života Rađanje i umiranje I ništa novo Kovitlac emocija Vihorom sjeverozapadnjaka razbarušen U lokvama jesenjih kiša U...