ponedjeljak, 19. rujna 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

16

Dijete. "Ono". 12 godina.

Rat je u punom zamahu. Na otoku se ne događa ništa. Jedna ili dvije vježbe evakuacije iz škole i bijeg u sklonište. Osim toga ni sirene. Ništa. Osim hordi pijanih muškaraca odjevenih u gardijske uniforme kako se kočopere po ulicama otoka. 

I žena koja zajedno s narančastim muškarcem pohodi lokale u sitne noćne sate.

Dijete ima srpsko prezime. Po čovjeku koji mu je otac, a koji tvrdi da mu nije otac. Na sva sranja još i to. Kada ga djeca pitaju je li ono Srbin, dijete govori da nije. Da ima i Hrvata sa srpskim prezimenom. Srećom, naš proslavljeni sportaš nosi isto prezime kao i dijete pa se nitko ne usudi ništa reći. Uostalom, dijete na satu Povijesti saznaje da isto prezime nose većinom Crnogorci pa se tješi. 
Nisu nas Crnogorci napali.

Dijete u školi, u znak odanosti hrvatskoj nacionalnosti, odbija odgovarati povijest nekog srpskog kralja. Nastavnica povijesti začuđeno gleda u dijete koje šuti kao zaliveno na svako pitanje koje mu postavlja. Dijete je odlikaš. Iz gotovo svih predmeta ima odličan. Osim matematike. Nastavnica dijete šalje na mjesto. Iz hrvatskog jezika odbija pisati diktat na ćirilici. Do sada poslušno i mirno dijete prvi put pokazuje svoj bunt.

Ono nema srpske krvi u sebi.

I to mora dokazati cijelom svijetu.

Samo ne može dokazati sebi.

Jer, niti je ono što pokušava dokazati da nije, a niti jest.

Što je "ono"?




Nema komentara:

Objavi komentar

Početak i kraj Ciklus života Rađanje i umiranje I ništa novo Kovitlac emocija Vihorom sjeverozapadnjaka razbarušen U lokvama jesenjih kiša U...