subota, 17. rujna 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

12

Dijete. "Ono". 12 godina. Punih.

Vraća se s ljetnih praznika koje je provelo kod bake i djeda. 

Žena koja je dijete rodila izgleda drugačije. Vesela je. Puna neke radosti. Poput djevojčice. 

"Joj, moram te upoznati s nekim. Znam, sigurna sam da će ti se svidjeti. On ti zna plesti onako kao Michael Jackson, to vi klinci slušate."

Dijete nema pojma što taj Jackson pjeva. Ono sluša New Kids On The Block, gleda "Beverly Hills" i trenira rukomet. 

Djetetu se grči želudac. Još jedan muškarac. Boji se.

Tu istu večer žena dovodi u stan svoju "novu ljubav", na upoznavanje s djetetom.

Dijete je preneraženo.

Pred djetetom stoji dječak, momak, 7 godina stariji od djeteta. Ružan je. Zločesto ružan. Djeluje grubo. Neotesano. Divlje. Ima naranđastu kosu, pjege po cijelom tijelu, ogromne zube i prodorne zelene oči. Jako je visok i mršav. Dijete ga se boji.  

Dijete ne može shvatiti da je žena koja ga je rodila u ljubavnoj vezi s ovim dječakom. Žena ima 34 godine, a on 19. Ona je lijepa, on je ružan. Ona je intelektualka, on je probisvjet koji se skriva od mobilizacije. Dezerter, zapravo.

"Znaš, bila sam jednu večer vani i on me obranio da me ne ubiju sjekirom. Malo sam predugačak jezik imala. On me spasio." - zaneseno govori žena djetetu. 

Djetetu se želudac sveže u čvor.

"Što će moji prijatelji misliti? Što će misliti moji učitelji? Kako ću više ikada izići van na ulicu?" - misli u svojoj glavi.

Ovo neće završiti dobro.

Strah u potiljku.

Strah u grlu.

Strah u udovima.

Strah poput plimnog vala.

Beznađe.





Nema komentara:

Objavi komentar

Početak i kraj Ciklus života Rađanje i umiranje I ništa novo Kovitlac emocija Vihorom sjeverozapadnjaka razbarušen U lokvama jesenjih kiša U...