subota, 17. rujna 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

11.

Dijete. "Ono". 11 godina i 9 mjeseci.

Ljetni praznici 1992.godine.

Dijete, kao i svako ljeto, putuje baki i djedu na praznike. Autobus kreće oko 4h ujutro. Žena koja je dijete rodila izišla je van i dijete zna da se ne može u nju pouzdati. Rekla je da će se vratiti da probudi dijete da stigne na autobus, ali dijete joj ne vjeruje.

Dijete ne spava. 23h. Žene nema. 00:00. Žene nema. 03h. Žene nema. 

Dijete zove baku na telefon. Plače. Boji se da neće stići na autobus. 

"Bako, što da radim?" pita.

"Obuci se, uzmi torbu i kreni polako prema autobusnoj stanici."

"Ali bako, vani je mrak. Bojim se."

"Nema u mraku ništa strašno. Vjeruj baki. Ništa ti se neće dogoditi."

Dijete se oblači, uzima spremljenu putnu torbu i polako izlazi iz stana. Do autobusne stanice ima 15-ak minuta laganog hoda. Već je 03:30. Mrkli je mrak. I cvrčci spavaju. 

Dijete prolazi neosvijetljenom i tihom ulicom trčečim korakom. Umire od straha, čuju se samo njegovi koraci i lupanje putne torbe o djetetov bok. Teško diše dok mu u ušima bubnja vlastito srce. Znoj se slijeva niz djetetova leđa. 

Konačno izbija na glavnu ulicu koja je osvijetljena. Teško dišući dolazi do autobusne stanice. Vozač i kondukter gledaju malo u dijete, a malo jedno u drugo. Vozač uzima djetetovu torbu i sprema je u prtljažnik. Dijete mu pruža i kartu na uvid. Još uvijek stoje vani, ispred autobusa koji treba krenuti za 10 minuta.

Iz mraka ulice izranja silueta žene koja je dijete rodila. Lijepa je, zgodna, ali smrdi na alkohol. Dijete u nju gleda kao da ju prvi put vidi. Ona prilazi, gleda dijete vodenastim očima, grli ga čvrsto. Dijete ne uzvraća zagrljaj. Ima osjećaj kao da žena grli suhu dasku.

"Umrla sam od straha kad sam došla kući, a tebe nije bilo. Hvala Bogu, tu si. Čuvaj se i budi dobro baki i dedi. Neka me nazovu kad stigneš."

Dijete kima glavom i gleda u pod. Srami se svoje samoće i srami se njene prisutnosti. 

Dijete više nije ovdje.

Nešto je bespovratno puklo.



Nema komentara:

Objavi komentar

Početak i kraj Ciklus života Rađanje i umiranje I ništa novo Kovitlac emocija Vihorom sjeverozapadnjaka razbarušen U lokvama jesenjih kiša U...