subota, 17. rujna 2022.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

10

Dijete. "Ono". 11 godina.

Žena koja je dijete rodila govori djetetu, paleći jednu cigaretu za drugom:

"Jesi li vidjelo koliki ti je otac? Samo ždere i ždere, debela svinja. Fuj, gadi mi se! Taj njegov podbradak, masni, debeli podbradak. Prava pravcata svinja! Usuđuje se govoriti da ti nisi njegovo dijete! Pih, budala jedna. Ti si njegova slika i prilika. Kosu imaš njegovu, ja nikada nisam imala takvu čvrstu i gustu kosu. Svo si na njega. Samo pazi da se ne raskraviš kao on. Znaš, cijela njegova obitelj je tolika. A samim time i ti imaš genetsku predispoziciju da se raskraviš i budeš ista ta debela, masna svinja kao i on."

Dijete upija u sebe njezine riječi.

"Uh, ne daj Bože da budem kao on. Da ju podsjećam na njega. Da mene gleda s istim gađenjem. Ali, što da napravim da što manje sličim na njega?"

Strah od debljine.

Strah od sličnosti s ocem.

Potreba za sličnosti s ocem.

Pukotine se šire.







Nema komentara:

Objavi komentar

Početak i kraj Ciklus života Rađanje i umiranje I ništa novo Kovitlac emocija Vihorom sjeverozapadnjaka razbarušen U lokvama jesenjih kiša U...