Početak i kraj

Ciklus života

Rađanje i umiranje

I ništa novo

Kovitlac emocija

Vihorom sjeverozapadnjaka razbarušen

U lokvama jesenjih kiša

Utopljen

Žiće uvelo 

I ništa novo...

U oku odsjaj zaboravljenog lika

Prolivene suze iza šarenica

Imaginarna vizija rasutih mozaika

I ta ljubav kao kvarna imenica

Zamrznuta slika prašnog objektiva

Iskrivljena stvarnost tisuću zrcala

Osjećaji pod čizmom deminutiva

Eoni klečanja bez molitvenog klecala

Dahom zapečaćena sudbina

Potkupljeni suci nemilosrdna pogleda

Čežnja, čežnja - djetinjasta budalaština

Iskonska glad sebe samu ispovijeda

 Zaljubljena sam u tebe

Zaljubljena sam u pogled iza zjenica

Zaljubljena sam u nježnost iza riječi

Zaljubljena sam u osmijeh iza usana

Zaljubljena sam u dodir iza hrapavih dlanova

Zaljubljena sam u strast iza hladnih postelja 

Zaljubljena sam u poljupce iza oštrih ugriza

Zaljubljena sam u šapat iza urlika

Zaljubljena sam u lik iza oklopa

Zaljubljena sam u pjesmu iza jecaja

Zaljubljena sam u radost iza očaja

Zaljubljena sam u ljubav iza prijezira 

Bijah posvuda

Mašta me moja provozala svijetom

Propješačih mnoge gradove

Preletjeh nebrojene pustinje

I vidjeh čuda neviđena

Kroz riječi pisaca ruskih

Usred rečenica teških knjiga

Mirise nekih stranih svjetova oćutjeh

Neba drugačijih boja

I valove bez morskih pjena

Odisej ja sam vlastitih putovanja

Pozivahu me sirene osebujnim glasom

Al', izginuše utopijski snovi 

Utopila ih čežnja koja drhti 

I ulice moga grada... 

 Pa kud si prije odrasla?

Jučer, evo, tek jučer sam te rodila!

Kuda žuriš tako skockana?

Vjeruj mi - za sve imaš vremena!

Tako lijepa, tako mila,

nježna poput leptirovih krila.

S druge strane oštra, tvrdoglava

već me od puberteta tvoga lovi strava!

Pametna na mamu

i lijepa na tu damu,

na tatu si nemoguća,

bahata i sve ljuća!

Moj si sav svijet,

a znam da uskoro počinje tvoj let.

Biti ću tvoje gnijezdo i luka,

biti ću tvoja desna ruka,

biti ću uvijek tvoja sjena,

čak i kad postaneš odrasla žena.

Biti ću tu kada ti suze obliju lice

i kad ti se smijehu pridruže ptice;

kad sve budeš znala i sama

i kad te sapletu sa zagonetkama.

Ti samo rasti i budi

Al' ne kao današnji "in" ljudi!

Čuvaj to srce toplo i meko

Danas - sutra biti će rijetko.

❤❤❤

 Ostarjelo lice

Unutar bora mnoštvo sjećanja 

Brazgotine vremena

Kvrgavim prstima šapuću

Leđa više uspravno ne stoje

Koraci nesigurni u kolebanju

Preko prohujalih godina

Sijeda koprena ishlapjelih uspomena

Ispisana knjiga požutjelih stranica

Trošan papir smrvljen u prah beznađa

Iza umornih vjeđa

Milijun presušenih suza

Oaza neispričanih priča

U RALJAMA SVIJETA

Tišina koja se krije iza osmijeha

Salve psovki u kutovima usana

Nemoć koja vrišti nijemim krikovima

Ravnodušnost svijeta

Empatija klaunova

Bore smijalice gorčinom preplavljene

Krinka vedrine znojem laži ojedena

Plijesniv plašt maestra samoobmane

Kazališna predstava

Tragedija bez imena

Rođendani bez svjećica na torti

Konfete raskvašene zatomljenim suzama

Ramena pogrbljena sramotnim tapšanjima

Balet bez plesača

Šuplja pozornica

Marionete bez strasti

Krpene lutke beskrvne

Grč straha u hladnom podneblju čovječanstva

Koliko srama do kraja

Koliko nemoći do beskraja

Ne vide se tragovi stopa mojih

Ishlapio je miris moga tijela

Niti zvuk moga glasa

Ne odzvanja više burama nošen

Dodir prstiju po zidovima isprale su kiše

Izdužena sjena pločnikom ne korača

Vratile se uspomene na počinak u albume

Požutjelih stranica srca trošna

I, ne pamte me ljudi, kratko se i znamo

Stisak ruke kao zagrljaj ishlapi

Ta vječita igra u kolopletu sujete

Poput travke sjećanja uvenu

Zapisano biće u grotama stoji

Iscrtane linije mojega života

Spokojno snivaju uzdasi kraj mora

Grad me pamti, svaki treptaj oka broji

 Nisam namjeravala biti pjesnik

Da, u muškom licu

Pa što?

Nisam namjeravala stihom ljubav pisati

Planirala sam ljubav brisati

Nisam namjeravala čekati

Kaktuse da procvjetaju

Djevojčicu da protrči ispod duge

Nisam namjeravala naga usred strofe stajati

Planirala sam bježati

Nisam namjeravala u pjesmama živjeti

Ja sam Don Quijote

I opet, muško, pa što?

Nisam namjeravala slovima jecati

Planirala sam vjetrenjačama se smijati

I, tako, nisam namjeravala ništa od svega

I upravo to sve jesam

Ruga mi se moja ptica rugalica

Namjeravala se rugati

Dok sam planirala kako ju ubiti

Smijem li biti tvoje sunce, dušo?

Kroz teške pahulje masivnih oblaka

Jedva nazirem tvoj lik

Nestaješ mi pred očima

Nastupilo je vrijeme mraka...

Smijem li biti tvoja zraka svjetla, dušo?

Sivilom straha sakrivena ljepota

Zgrčena u boli

Sa svijetom suočena

Bez obrane pod vladavinom despota...

Smijem li biti tvoja zora, dušo?

Očaj guši krhko tijelo

Ne naziru se obrisi suncokreta

Ispod teških kapi crnih kiša

Lice ti je išarano cijelo...

Smijem li biti Danica tvojih tmina, dušo?

Noći su ti progutale dane

Osmijehe ukradoše neke grozomorne siluete

Ne postoje više riječi

Ni izgovorene, a ni napisane...

 Voljela bih biti

Na trenutak dahom svojim

Ozeble prste na rukama

Ugrijati

Voljela bih biti

Otkucaje vlastita srca

Samo na trenutak

Oćutjeti

Voljela bih biti

U ušima poput praporaca

Bezbrižan, nepatvoren smijeh

Osluhnuti

Voljela bih biti

U sobi punoj ogledala

Ženu bez identiteta

Upoznati