"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"
29
Dijete. Djevojčica. 13 godina i mjesec dana.
Na velikom bračnom krevetu u svojoj sobi vidi veliku krvavu mrlju. Posteljina je skinuta. Madrac je ogoljen. Krvav.
Okreće se i izlazi iz sobe. Ne može podnijeti pogled na taj dokaz da će se njen život uskoro potpuno promijeniti.
Žena koja je djevojčicu rodila izlazi iz kuhinje i susreću se u dnevnom boravku.
"Bakreni me vozi u bolnicu. Nije mi baš dobro." - govori djevojčici.
"Mama, jesi li ti trudna?"
Žena spušta pogled i dok izlazi odgovara:
"Razgovarati ćemo kasnije."
Djevojčici je jasno. Žena je trudna. S onim čudovištem.
Žena ostaje u bolnici. Djevojčica joj dolazi u posjet. Bolnička soba s velikim prozorima kroz koje sunce obasjava svaki pedalj prostorije.
Žena sjedi na krevetu u spavaćici.
" Znaš Klaudiju, je li tako?"
Djevojčica potvrdno kima glavom.
"Bacila je urok na mene da bi razdvojila svog brata od mene. Čim sam počela krvariti, shvatila sam. Onda sam vidjela 3 čvora na pojasu od bademantila i sve mi je bilo jasno. Ona je htjela da izgubim dijete. Srećom, nije joj upalilo."
Djevojčica ju gleda razrogačenim očima. "Znači, takve stvari zaista postoje! "- misli u sebi.
"Ti si onda stvarno trudna?"
"Jesam, hvala Bogu, sve je u redu."
Djevojčica se osjeća tako samo.