Početak i kraj
Ciklus života
Rađanje i umiranje
I ništa novo
Kovitlac emocija
Vihorom sjeverozapadnjaka razbarušen
U lokvama jesenjih kiša
Utopljen
Žiće uvelo
I ništa novo...
Kada sam tužna, pišem...Kada sam sretna, pišem...Kada me ironija prožme, pišem....Kada sam pametna, pišem...Kada nisam, opet pišem...Pisanje, to sam ja...U svim oblicima i svakom pogledu...Dišem kroz riječi, osjećam...Živim...
U oku odsjaj zaboravljenog lika
Prolivene suze iza šarenica
Imaginarna vizija rasutih mozaika
I ta ljubav kao kvarna imenica
Zamrznuta slika prašnog objektiva
Iskrivljena stvarnost tisuću zrcala
Osjećaji pod čizmom deminutiva
Eoni klečanja bez molitvenog klecala
Dahom zapečaćena sudbina
Potkupljeni suci nemilosrdna pogleda
Čežnja, čežnja - djetinjasta budalaština
Iskonska glad sebe samu ispovijeda
Zaljubljena sam u tebe
Zaljubljena sam u pogled iza zjenica
Zaljubljena sam u nježnost iza riječi
Zaljubljena sam u osmijeh iza usana
Zaljubljena sam u dodir iza hrapavih dlanova
Zaljubljena sam u strast iza hladnih postelja
Zaljubljena sam u poljupce iza oštrih ugriza
Zaljubljena sam u šapat iza urlika
Zaljubljena sam u lik iza oklopa
Zaljubljena sam u pjesmu iza jecaja
Zaljubljena sam u radost iza očaja
Zaljubljena sam u ljubav iza prijezira
Bijah posvuda
Mašta me moja provozala svijetom
Propješačih mnoge gradove
Preletjeh nebrojene pustinje
I vidjeh čuda neviđena
Kroz riječi pisaca ruskih
Usred rečenica teških knjiga
Mirise nekih stranih svjetova oćutjeh
Neba drugačijih boja
I valove bez morskih pjena
Odisej ja sam vlastitih putovanja
Pozivahu me sirene osebujnim glasom
Al', izginuše utopijski snovi
Utopila ih čežnja koja drhti
I ulice moga grada...
Pa kud si prije odrasla?
Jučer, evo, tek jučer sam te rodila!
Kuda žuriš tako skockana?
Vjeruj mi - za sve imaš vremena!
Tako lijepa, tako mila,
nježna poput leptirovih krila.
S druge strane oštra, tvrdoglava
već me od puberteta tvoga lovi strava!
Pametna na mamu
i lijepa na tu damu,
na tatu si nemoguća,
bahata i sve ljuća!
Moj si sav svijet,
a znam da uskoro počinje tvoj let.
Biti ću tvoje gnijezdo i luka,
biti ću tvoja desna ruka,
biti ću uvijek tvoja sjena,
čak i kad postaneš odrasla žena.
Biti ću tu kada ti suze obliju lice
i kad ti se smijehu pridruže ptice;
kad sve budeš znala i sama
i kad te sapletu sa zagonetkama.
Ti samo rasti i budi
Al' ne kao današnji "in" ljudi!
Čuvaj to srce toplo i meko
Danas - sutra biti će rijetko.
❤❤❤
Ostarjelo lice
Unutar bora mnoštvo sjećanja
Brazgotine vremena
Kvrgavim prstima šapuću
Leđa više uspravno ne stoje
Koraci nesigurni u kolebanju
Preko prohujalih godina
Sijeda koprena ishlapjelih uspomena
Ispisana knjiga požutjelih stranica
Trošan papir smrvljen u prah beznađa
Iza umornih vjeđa
Milijun presušenih suza
Oaza neispričanih priča
Tišina koja se krije iza osmijeha
Salve psovki u kutovima usana
Nemoć koja vrišti nijemim krikovima
Ravnodušnost svijeta
Empatija klaunova
Bore smijalice gorčinom preplavljene
Krinka vedrine znojem laži ojedena
Plijesniv plašt maestra samoobmane
Kazališna predstava
Tragedija bez imena
Rođendani bez svjećica na torti
Konfete raskvašene zatomljenim suzama
Ramena pogrbljena sramotnim tapšanjima
Balet bez plesača
Šuplja pozornica
Marionete bez strasti
Krpene lutke beskrvne
Grč straha u hladnom podneblju čovječanstva
Koliko srama do kraja
Koliko nemoći do beskraja
Ne vide se tragovi stopa mojih
Ishlapio je miris moga tijela
Niti zvuk moga glasa
Ne odzvanja više burama nošen
Dodir prstiju po zidovima isprale su kiše
Izdužena sjena pločnikom ne korača
Vratile se uspomene na počinak u albume
Požutjelih stranica srca trošna
I, ne pamte me ljudi, kratko se i znamo
Stisak ruke kao zagrljaj ishlapi
Ta vječita igra u kolopletu sujete
Poput travke sjećanja uvenu
Zapisano biće u grotama stoji
Iscrtane linije mojega života
Spokojno snivaju uzdasi kraj mora
Grad me pamti, svaki treptaj oka broji
Nisam namjeravala biti pjesnik
Da, u muškom licu
Pa što?
Nisam namjeravala stihom ljubav pisati
Planirala sam ljubav brisati
Nisam namjeravala čekati
Kaktuse da procvjetaju
Djevojčicu da protrči ispod duge
Nisam namjeravala naga usred strofe stajati
Planirala sam bježati
Nisam namjeravala u pjesmama živjeti
Ja sam Don Quijote
I opet, muško, pa što?
Nisam namjeravala slovima jecati
Planirala sam vjetrenjačama se smijati
I, tako, nisam namjeravala ništa od svega
I upravo to sve jesam
Ruga mi se moja ptica rugalica
Namjeravala se rugati
Dok sam planirala kako ju ubiti
Smijem li biti tvoje sunce, dušo?
Kroz teške pahulje masivnih oblaka
Jedva nazirem tvoj lik
Nestaješ mi pred očima
Nastupilo je vrijeme mraka...
Smijem li biti tvoja zraka svjetla, dušo?
Sivilom straha sakrivena ljepota
Zgrčena u boli
Sa svijetom suočena
Bez obrane pod vladavinom despota...
Smijem li biti tvoja zora, dušo?
Očaj guši krhko tijelo
Ne naziru se obrisi suncokreta
Ispod teških kapi crnih kiša
Lice ti je išarano cijelo...
Smijem li biti Danica tvojih tmina, dušo?
Noći su ti progutale dane
Osmijehe ukradoše neke grozomorne siluete
Ne postoje više riječi
Ni izgovorene, a ni napisane...
Voda se nikada nije umirila Valovi nošeni sjevernim vjetrovima Led što sakriva mračnu dubinu Izgubljeni ribari na koljenima ...zrake ne dopi...