subota, 30. srpnja 2022.

 Među bezbroj ljudi

I među bilijun glasova

Oči širom otvorene

Osmijesi preko lica

Ne vidi nitko


Između svih riječi

I između svih redaka

Slova koja vrište tišinom

Interpunkcija do kosti ogoljela

Ne čuje nitko


Među svim aplauzima

I među eonima lovorika

Za burom čeznem

U pjeni morskoj moj je lik

Sama...


srijeda, 27. srpnja 2022.

Odlutah, Bože...

Visoko uzdignute glave kročim

Bez pozdrava, bez kajanja

Smijem se svijetu u svijeta masku

I, ne hajem više, Bože...


Skupilo se, Bože...

Na duši kamenja ne znam im ni broj

Grote to su k'o Jerihonske zidine

Bježim sve dalje i dalje 

Od sebe i od Tebe, Bože...


Gdje su suze moje, Bože?

Postoji li kalež slanih kapi s imenom mojim?

U dlanove Si me urezao

A ja sam iz tih brazdi izmigoljila

Zaplela sam se u trnje srama, Bože


Gledaš li što činim, Bože

Il' odvraćaš pogled od ovog bijesa?

Razočarala sam sve izvore vode

U pustinju pretvorila oaze Tvoje

Presušila sam, Bože


Do kada, Bože?

Do dna rake tamne ili do dubine Zemlje

Isplati li se spašavati me, Bože

Il' me k'o Jeruzalem razoriti

Ni atoma mene meni, Bože


Vrati me k Sebi, Bože

Vrati mi suze, Bože

Podsjeti me da dišem, Bože

Rascjepilo me na pola, Bože

Sastavi me u Sebi, Bože




petak, 22. srpnja 2022.

 Oprosti mi...


Pomislila sam da bi me voljeti mogao

Ne pamtim više krv kako kola

Venama ovim izrezanim

Od htijenja, davanja i od bola


Poljubi me, onako, sirovo, divlje

Probudio si u meni uspavane rijeke

Pomislila sam da bi me voljeti mogao

Makar samo te noći zaboravljene neke


Stavi ruke na bokove polumrtve

Među njima pustinja je žedna

Odavno već nema je na karti moga tijela

Budi makar fatamorgana jedna

Bijedna


Pomislila sam da bi me voljeti mogao

Prstima klizio niz ožiljke pune riječi

I da mrakom ne bih skrivala svoje lice

I gušila u sebi cimbal očaja što zveči


Pa kupujem i laž!

Dostojanstvo prodajem za usne tvoje

Bijeda sam i jad u lokvi strasti za životom

Podajem ti dušu, srce i tijelo svoje


Dozvoli da mi dahom dah moj vratiš

Stavljam embargo na sve besmislene emocije

Pomislila sam da bi me voljeti mogao

Oprosti zabludu, sve moje krive percepcije




četvrtak, 21. srpnja 2022.

 Dok spavaš

Upijam u sebe svaki obris tvoga tijela 

Utiskujem boje kao biljege

Udišem miris do sredine sjećanja


Uspomene tako brzo blijede...


Bojim se vela zaborava

Želim ostati trag u pijesku

Zamrznut lik crno bijelih fotografija

Sanjaš li me ikada?


Vrijeme pobjeđuje u utrci samnom...


Prstima te pamtim

Ispod mojih dlanova strujiš kao morska pjena

I ne slutiš da skupljam mrvice tebe i mene

Dok spavaš


Slikama nas svjedočim... 



nedjelja, 17. srpnja 2022.

 Ne postojim

Ne, zapravo ne postojim

Dišem ostatke kisika

Odbačene komadiće zraka

Pojim pluća od papira

Iskašljavajući katran

Nakupine mjesečevih mjena

U odrazima oseka

I plima


Ne postojim

Gutam obzire kurtoaznih likova

Puno se smijem bez glasa

Fotografije išarane tišinom

Grimasama bez objašnjenja

Za koje, ionako,

Ne haje nitko

Nad osušenom tintom

Sijevaju munje isplakanih suza


I, zapravo, ne postojim

Bezglavi lik u razbijenom ogledalu

Komadići stakla prosuti duž mliječne staze

Zarobljeni obrisi zvijezda

Vodenast oblik bića prelivena Mjesecom

Kaplje znoj galaksijom

Ne pamti me više ni interpunkcija

Ni humak travom obrastao

Ne pamtim i - ne postojim... 



srijeda, 13. srpnja 2022.

 Gdje si se, o radosti, sakrila 

Gdje si glavu svoju položila 

Gdje, u bijegu od bjesomučnih šibanja

Snivaš horizonte osmijeha

Ispod koje duge kose si svoje rasplela?


Gdje si se, o radosti, umirila?

Jesi li u nutrini mojoj ili negdje vani

Rukama svojim sebe samu obujmila?

Sjećanjima svojim tragam pa te pitam:

"Jesi li u meni ikada i bila?"


Gdje si, o radosti, pobjegla

Gdje, od svijeta marioneta, od teatra laži

I od svih cereka hijena

Tijelo izmučeno lišćem prekrila

Možda negdje u carstvu mojih opsjena?


Jesi li i ti, o radosti,

Jedna žena prevarena?




nedjelja, 10. srpnja 2022.

Danas je zaliha papira presušila

Zidovi nastavljaju nepregledan niz slova

Umačem kažiprst u lokvu krvi

Rišem li ili pišem

Tragovima izblijedjelih kompozicija vlakova

Ili snova? 


Danas me boli jutarnja izmaglica

Igra vrabaca na mokrim crijepovima

Šuštanje lišća ocvale trešnje

Boli me zaboravljena kapljica kiše

Mokar trag na osušenim granama

Ili na mojim trepavicama


Danas me boli zalazak sunca

Oblaci koji migolje nebom poput debelih kušina

Nepravilna igra mojih iskustava

Satkani od grijeha i nemorala

Čija li je, uopće, to istina

Ili vještina?


Danas sam ostala bez riječi

Povratila sam samo gorčinu bez smisla

Trakavica bez početka i bez kraja

Iz dubine bunara proviruje joj samo glava

I niti jedna strofa suvisla

Ili vatra neugasla


Danas su sve vode crveno obojane

I ja sam se u njima u crveno obojala

Rišem li sobom ili pak, pišem? 

Što ću kada zidova ponestane?

Hoću li konačno postati odrasla

Ili ću zauvijek ostati mala?






Doviđenja, ljubavi...

Pustila si svoje pipke
Poput virusa korone na svijet gladan nježnosti
Otkotrljala pomladak nizbrdicama samoće
Zapahnula ustajao zrak svom lakomosti

Pa, doviđenja, ljubavi...

Donijevši kugu i koleru emocija
Izgnavši sirote gubavce na margine duše
Dok trgaju kraste strasti sa lica svojih
Snovi k'o kule od karata sami se ruše

Doviđenja, ljubavi...

U oblaku dima svih atomskih bombi
Izgara koža opečena dodirima
Grlo ugušeno poljupcima vlažnim
A u grudima inje, studen, zima

Ah, zbogom, ljubavi...

Zgarištima pokorenih gradova i sela lutaš
Žrtve tražiš pod krinkom leptirovih krila
Gušiš koncentracijskim logorima svojih parada
Voljela bih, ljubavi, da sam ja tebe prva ubila... 


 

nedjelja, 3. srpnja 2022.

 Čekam da se dogodi život

Čekam da se dogode ljudi

Čekam da se dogodim ja

Sebi


Čekam da se dogodi ljubav

Čekam da se dogodi nježnost

Čekam da se dogodim ja

Tebi


Čekam da se dogode bure

Čekam da se  dogode juga

Čekam da prođu nevere 

A prolazim - ja... 



subota, 2. srpnja 2022.

 Užarena kugla usred grudi

U zaletu širi se plamen

Prema dubini utrobe jezike pruža

Na dvanaestercu sagorjela prinosnica

Jedan oltar, jedan znamen


Nemam zraka! Dušnik vrišti

Misli k'o rojevi pčela u potiljku bruje

Vakuum svih rupa crnih siše snove

Riječi u kaosu slova

Neumoljivo lete, neumoljivo zuje


Grčevima zauzdani udovi

Potresa se tijelo nevidljivim šokovima

Ne vide se, ne čuju se bujice krvi

Oseke bijesa i plime besmisla

Mrtvim rijekama, Mrtvim morima


Kao kip neumoljive hladnoće

Vlažne suze izjedaju šuplju nutrinu

Ne pitaj me i ne traži odgovore

U talogu blata oni snivaju

Skrivajući bol, skrivajući - istinu...



petak, 1. srpnja 2022.

 Pretvori me u stup od soli

Za svojim grijesima naričem

Posipam pepelom krvave dokaze 

Glavu spuštam i pokrivam plaštem


Osvrnuh se za sjećanjem

U njemu živim, a mrtva hodam

Sve propise ja oskvrnuh

Bludnicama ljubavi nepostojeće pripadam


Čekam da me kamenuju

Da prestanem disati, da prestanem ćutjeti

Ionako me nema...

I nema me tko blagoslivljati


Nek me u arenu lavovima odvedu

Neka neprijatelji kliču u veselju

Umorna sam od "pravičnosti" svijeta

Taj odrubi glavu i Ivanu Krstitelju


Ni praćke nemam da obranim sebe

Pred Golijatom što se ceri

Širim ruke, ja predaju nudim

Suze okajnice k'o bezvrijedni biseri 



Početak i kraj Ciklus života Rađanje i umiranje I ništa novo Kovitlac emocija Vihorom sjeverozapadnjaka razbarušen U lokvama jesenjih kiša U...