četvrtak, 26. svibnja 2022.

 Utopljenici u lažima

Željni biserja bačenih pred svinje

Željni ljudskosti celofana omotanih obećanja

Dižemo i ruke i krik upomoć

Uzalud... 


Pucaju blicevi selfija humanosti

Glasno krule želuci pretrpani kamenjem laskanja

Aplauzi klize niz grlo poput kvasine

Okus žuči neispovijeđenih grijeha

Uzalud... 


Izjede opor znoj utrke samopravičnosti

Bezlične siluete

Smežurani, usamljeni baloni bez helija

Ostadoše silikoni u usnama

Bez iole razuma

Uzalud... 


Grcamo u smradu usamljenosti

Uzimamo otpatke iz kontejnera emocija

Samo laži, utješne kapljice opijuma samoobmana

I šarena vitrina polupanih čajnika uspomena 

Uzalud... 


Na stup pohlepa privezani

Izgaramo kroz plamene jezike vlastitih ega

Prodali obraze za korak do pijedestala

Punimo rupe između aplauza

I sjedala umrlih obožavatelja

A sve - uzalud... 




utorak, 17. svibnja 2022.

Tebi

Koji ispod osmijeha što ti lice zari

Skrivaš beštije koje te gone 

U snove nemirne ulaze 

I znojem ti umivaju lice 

I srsi dok niz kralježnicu naježenu prolaze 

A u glavi pitanje

Je li vrijedilo? 


Tebi

Koji u zagrljaj privijao si čelik hladan 

Mjesto tople dojke žene, ljubavnice 

Kurve! 

I grijao te čelik poput ognja

Ognja strave, užasa i - jave

I lavinama straha plovio

I za mene i za dijete moje


Tebi 

Koji ispod nosnica

Miris paljevine kao biljeg nosiš

Snove svoje mijenjao si za košmare moje

Na fotografijama koje se ne lijepe u albume

I sve uspomene ljudi nekih nestvarnih 

I dana čudovišnih

I zemlje pod noktima 


I tebi 

Koji trobojnicu poput vela ponosa

Oko sebe nosiš

Poput melema koji rane liječi 

A krv pod koprenom curi

I peku suze

I lome se kosti

Vidi li te itko? 


Da, tebi

Koji si na plećima domovinu ponio

K'o Atlas mojega svijeta

Digni glavu i pogledaj gore! 

Nebo se ovdje plavi zbog tebe

I trava zeleni i ptice lete - zbog tebe 

I dijete je moje - dijete - zbog tebe

I ja jesam - zbog tebe


Da, tebi, tebi - hvala... 









četvrtak, 5. svibnja 2022.

Jesi li ikada plakao bez suza? 

Slane kapi slijevale se unatrag

Jabučice gorjele od užarene boli

U sljepoočnicama metak

Il' dva

Bubanj ruskoga ruleta, jedno tane previše


Jesi li ikada plakao bez jecaja? 

Uroba vrištala u grču nemoći

I otkidalo se meso od kostiju

Popucale sve tetive

Vrisak gluhe tišine

Nijemi očaj koji iska zraka


Jesi li ikada plakao bez tuge? 

Sažvakala te njena tama, progutala

Čak i ime tvoje prekrila sobom

Pa sjediš u blatu

Neprepoznatljiv ispljuvak

Izobličena masa njezinih pipaka


Jesi li ikada plakao bez plača?

Preliven ljepljivom krvlju krivih izbora

Ogrnut svim svojim pogreškama

U lice ti se cere upirući prstom

"Put do pakla, ionako

Popločen je dobrim namjerama" 


Jesi li ikada plakao?




 Utopljenici u lažima Željni biserja bačenih pred svinje Željni ljudskosti celofana omotanih obećanja Dižemo i ruke i krik upomoć Uzalud... ...