Kada bih se probudila još jednom

Ispod nekog starog hrasta

Ležeći na sagu požutjela lišća

Udišući miris svih prohujalih ljeta

I čekanjem izmorenih proljeća

Ipak...

Kada bih još samo jednu priliku dobila

Gledati u nebo posuto zvijezdama

Dodirivati hrapavu koru stabala

Brojati godine osmijeha

Bez aveti, duhova kanibala

Ipak...

Kada bih malo drugačija bila

Možda bi me voljele te kreature

Mojih ideala, mojih sanja

Možda bi mi tepale pored svojih uzglavlja

I ne bih bila rob svojih očekivanja

Ipak...

Kada bih se još samo jednom rodila

Drugačije suze ja bih lila

I tiše ja bih plakala

Zapravo

Ne bih uopće više ni bila