četvrtak, 31. ožujka 2022.

 Ne plači, dijete

Nisu suze besplatne

Nit je džabe krv koja zalijeva

Obale duše nevine 

... 

Zaboravi, dijete

Batali otrov kojim te zadojiše

Ne rigaj vatru na led

Otopiti ga tuga neće

...

Progutaj kamen što ti grlo steže

Neka na dno padne

Na dno, dijete, zbirnih tuga

Čemernih balkona i prozora samoće

...

Pusti ih, dijete

Neka idu, neka bježe

U ogledalu im iskrivljen odraz

Savjest pokopana u grobu koji laže

...

Zagrli me, dijete

Udahni izdahe moje 

Prodaj meni vrele suze 

Uzmi ljubav, besplatna je

...



nedjelja, 27. ožujka 2022.

 Ovo smo mogli biti mi

Da si htio

Da nisi sve u kofer mržnje pospremio

I odlutao za vlakovima besmislenih ratova

Kontra mene

Kontra sebe

Kontra života

I da nisi kukavičluk kao oklop

Na sebe navukao

Straha se celofanom

Popuno omotao

Prekršio vlastito dostojanstvo

U bespućima samoobmana

I laži


Mogli smo biti

Ali, evo, nismo

Nit' smo bili

Niti jesmo

Jer nam pogledi nikada nisu išli

Pravcem istim

I nikada nismo ni sjediti mogli

Jedno pored drugog

Predubok je jaz

Preširoka to je jama

I, previše krvare te otvorene rane što zjape

Osuđujući zjape

Upiru prstom i u tebe

I u mene


Ubili ste ljubav! - vrište

Koju ljubav, pitam se već stoljećima

Koju nježnost, prokleta bila i ona

I moja čežnja za njome

Da ju iščupa iz utrobe

Iz same srži ovog gladnog bića

Pa da konačno živim

I živa budem

Ne da živa umirem

U sjeni tvog cinizma

Ispod tamnog oblaka tvojih uvreda

Na dnu bunara tvojeg "neću"

U najtamnijem zakutku tvojih pljuvanja

Osmrtnicom tvoje bijede


Ubila sam ljubav voljevši tebe

Oskvrnula emociju

Obeščastila uzvišenost dodira

I sjedinjenja

Jeftino prodala snove jednog djeteta

Bijelinu nevinosti krvlju srama obojala

Među zube tvoje meso sama nudila

Svoje meso

Dostojanstvo svoje

Makar malo onoga što ostalo je

U cerek tvoj utkala sam

Za bljesak užitka u tvojim očima

Samu sebe u blato uvaljala

Za cerek tvoj dušu sam razapela



petak, 25. ožujka 2022.

 Sjedim u mraku 

Linoleum svih javnih wc-a

U zidove urastao miris urina

Izmeta

Krvi


I ja urastam u zidove

Pritišću pleća

Stežu grudi

Ne izlazi krik

Jecaj


O, dobrodošla si mi ljubovco

Kroz snove prošla

Meni u zagrljaj spustila crne kose

Prosula sebe po meni

Linoleumom prljavih izdanja 


Molio sam se eonima

Vapio za oslobođenjem

Za tobom, dušo

Kroz opor vonj mojih pogrešaka

Iz toaleta osuda


Prereži spone uzaludnih pobjeda

Lovorove vijence slave spali

Pa niz odvod nek poteče voda

Žuta voda prašnjavih suza

Ostarjelih


Odvedi me sa sobom, milo

Upleti mi ime u kose crne

Sjedini tijela ispod razbijene žarulje 

Kad već moje nije

Neka tvoje bude


Čekao sam svakim udahom

Da posljednji postane

Prkosio suncu, i vjetru, i moru

Čekao sam, ljubavi, tebe

Na linoleumu iskrivljenih nadanja



srijeda, 23. ožujka 2022.

 Između danas i sutra

Ne postoji ništa

U tim trenucima

Vrišti čekanje

I poneki san


U čekanju prođe život

U onome sutra

U žaljenju

Za onim jučer

Zaboravih na ovo danas


Minule trenutke pamtim

Budućima se sa strepnjom

Katkada i obradujem

U vakuumu čekanja

Ne živim...


Preživljavam...



petak, 18. ožujka 2022.

 Pričekaj na mene...


Samo još trenutak

Dok umine

Dok još koja godina

U svojoj čežnji za tobom

Utihne

Jedan sekund

Dok u svojoj žudnji zaspe

Pričekaj na mene

Da se duša moja

Pod cjelovom tvojim raspe


Pričekaj na mene...


Utihni svoju buru

Neka čuva snagu za me

Neka šuti dok ja šutim

Nek me čeka

Nek u šutnji zove moje ime

U vremenu prohujah

Dijete - žena

Pričekaj na mene

Dolebdjet ću u smiraj svojih dana

Ostati ću samo sjena


Pričekaj na mene...


srijeda, 16. ožujka 2022.

 Bi li me mogao voljeti

Bez sumanutih slika prošlosti

Koje mojim zjenicama prolaze

Svaki sekund, svaki tren

Bez duhova ispod tepiha

Što bezobzirno izlaze

Svaki put

Kada se na

Mojih nadanja obzoru

Pojavi svjetlosti zraka

I utopi crne sjenke

U tamnih dubina jezeru

Dok usnama prolaze mi jecaji

A desni krvare od riječi volim te

Što bacih ih u grotlo krvožedno

Grotlo ideala, snova

Suncem obasjana površina

Ispod koje skrivam samo lice jedno? 


Bi li me mogao voljeti

Da nisam koketa

Da ne skrivam u tami suze

Da vidiš kako krvare

Ispod naslaga tkanine

U tišini, moje muze

Da me ogoliš pred sobom

Bez ijedne niti

Bez šminke

Cereka ironije

"Ma 'ko ga jebe!"

Krinke

Da ti pokažem dušu svoju

U svoj ucviljenosti

Udovičkih avantura

Upoznam te sa sobom

Bez koprene tvojih želja

Sljepila zaluđenih kreatura?


Bi li me mogao voljeti

Kada bih bila ono što jesam

Kada bih vikala da sam i luda

I budala, tvoja budala,

Pred svijetom i u dubinama skrivenim

Ispod milijuna kapi, čuda

Kada bih se smijala kao dijete

Bi li ga mogao voljeti ti

Što svaku ljubav cijanidom si polio

Svaki poljubac arsenom začinjao

Svaki moj dah kosom presijecao? 

Ne, nikada ga ne bi volio! 

Nek sjaji sunce

Na površini tame

I nek nikad ne prodre u nju

U tami sjedah

U tami pokopah

Tu budalu - čežnju... 



nedjelja, 13. ožujka 2022.

 Da se razlijem

Svojom nutrinom

Da prelije se žuč

I gorčina da postane

Lokvom

Da zaplivam tamnom

Dubinom

I izgubim dah

Prokletom šutnjom

Da nestanem odnesena

Čeličnom rukom

Da vrištim u utrobi majke

Ugušena

Tišinom


Da i naučim disati

Ja disala više ne bih

Da naučim pisati

Ni pisala više ne bih

Sve da i naučim živjeti

Živjela više ne bih

Čak ni za jedan

Proslavljen stih



 Odletjeti bih htjela

Izroniti iz kaljuže želja

Oh, kada bih samo smjela

Vratiti sebe

Iz vrtloga podjela


Odlazim, bježim

A lancima sapeta 

Težak čelik grlim

Miluje mi otvorene rane

U središte straha hrlim


Raširila bih krila

Otjerala noćne more

Moji aveti, moja svila

Nevidljive ožiljke skriva

Ujede gramzivih reptila


Otrčala bih ususret nebu

Al' i ono bi me ranilo

Hitala dok mi kosti ne ozebu

I slobode užas

Ne zgrči utrobu


Letjela ja bih

Ali džabe

Pored obzora i obzira svih

Od same sebe

Nikada pobjegla

Ne bih



petak, 4. ožujka 2022.

 Zaboravi mi ime

Ionako nikada nije pasalo

Uz usne tvoje

Nit' ti je iz srca klizilo

Sa čežnjom kakvu stari ljubavnici nose


Zaboravi mi lik

Sjena moja uz tvoju 

Odgovarala nije

Niti si mi ikada primijetio boju

Šafranom sam te zaodjenuti htjela


Zaboravi mi i glas

Odavno već šaptom te ne zovem

Noćima sama svojim morama hodam

Sama bježim, ali ginem

U bespućima popucalih strasti


Zaboravi mi suze

Ah, te kapi slane i gorke

Odbljesak tvog podsmijeha

Kao zrcalni lik samodopadnog Orke

Krvi žedna, mesa gladna


Zaboravi da dišem

Da ti budem prašine zrno

I ja ću zaboraviti

Svaki udah neka stane

Umorilo me tvojom biti

Krv užegla, meso trulo


U zaboravu pusti da se rodim



četvrtak, 3. ožujka 2022.

 Gdje da te tražim?

Pod ruševinama

Što nesnosan vonj straha

Poput oblaka za sobom nose

I ne daju suncu da zrakom pomiluje

Tvoje rasute, spaljene kose

Koje još jutros mirisah

Na jastuku mekom, bijelom


Izgorjelom


Gdje da te tražim?

Vjetar nosi miris tvog parfema

Degutantno pomiješan

Sa smradom dima

Ne, ne gadi se meni ništa

Samo me zebe ova zima

Sad kad tebe nema više

Zaleđen stojim i dišem


Smrti svojoj pišem


Gdje da te tražim?

U albumima što izgorješe

Poput jastuka iz postelje svete

Slike u pepelu da slažem

Prstima požutjelih od cigareta

Razum vlastiti i dušu lažem

S usana mi kaplju suze

Vrištim ime tvoje


Što nas nije ubilo oboje?

Početak i kraj Ciklus života Rađanje i umiranje I ništa novo Kovitlac emocija Vihorom sjeverozapadnjaka razbarušen U lokvama jesenjih kiša U...