Ne voliš me

I nije ova pjesma o tome

Nema u njoj turobne tuge

Nema ni potoka slanih suza

Ne! 

Čuvat' ću tugu za pjesme druge

Neću pisati o godinama samoće

Ni o sjenci što u meni čuči

Na dnu utrobe što koljena naga grli

Rakiju il' dvije putne

Pa posljednji pozdrav naruči

Ne voliš me

I nisu stihovi ovi čežnjom protkani 

I nije žena, nekoć dijete,

Usamljena u toj santi leda

Prokleta!

Za sve ljubavi "prave", "svete"

Ne hajem više, ne naričem

Bez ljubavi tvoje dišem

Gledam kreaturu, u zrcalu lik

Nevidljive rupe iz kojih crnilo teče

Tinta kojom sve svoje krikove pišem

Ne, ne voliš me

I sramim se pitati zašto

I bojim se odgovora

Gledajući u oči boli

Upoznajem neželjenu ženu, nekoć dijete

Iza pijanstva i bludništva zastora

Ne mogu ti dati ono što nemam

Niti mogu tuđa pisma pisati

Kasno je za oprost

Trulež vrišti usred glasne tišine

Ljubav ne primih niti ti ju znam - dati

Ne volim te