Čujem tvoj glas
Doziva tiho, nježno, uporno
Poput pjeva ptice na prozoru
Blago, plaho i - neumorno
Zoveš me
Mirisom svoga vjetra
Onoga na koji polažeš monopol
I jučer, i danas, i sutra
Dahom od kojega bježe
Mornari što plovili nikada nisu
Ironije kapetani
Kotvi priča u svom krasopisu
Pričaj mi priču o čežnji
Utaži stoljetnu glad jer u meni čuči
Želi me, trebaj me
Refulom svojim vrati me kući
Ona sam što ne pripada nigdje
A u tebi smiraj je moj
Dozvoli mi sklupčana biti
Uroni me cijelu u zagrljaj svoj
Govori mi valom što beton slomi
Polomi sujetu mračnu i vlažnu
Pjenom i kapima soli
Odnesi taštinu svijeta i mene lažnu
Uroni mi dušu u kovitlac strasti
Plesom me mami
Dalila budi Samsonu mojem
Zovi me k sebi, bit' ćemo sami
Odnesi me
Razbacanu nutrinu u mozaik posloži
Na početak vrati što početak nema
Pod noge me svoje utješenu položi...
Foto: Marino Dobrina