četvrtak, 13. siječnja 2022.

 Čujem tvoj glas

Doziva tiho, nježno, uporno

Poput pjeva ptice na prozoru

Blago, plaho i - neumorno


Zoveš me

Mirisom svoga vjetra

Onoga na koji polažeš monopol

I jučer, i danas, i sutra


Dahom od kojega bježe

Mornari što plovili nikada nisu

Ironije kapetani

Kotvi priča u svom krasopisu


Pričaj mi priču o čežnji

Utaži stoljetnu glad jer u meni čuči

Želi me, trebaj me

Refulom svojim vrati me kući


Ona sam što ne pripada nigdje

A u tebi smiraj je moj

Dozvoli mi sklupčana biti

Uroni me cijelu u zagrljaj svoj


Govori mi valom što beton slomi

Polomi sujetu mračnu i vlažnu

Pjenom i kapima soli 

Odnesi taštinu svijeta i mene lažnu


Uroni mi dušu u kovitlac strasti

Plesom me mami 

Dalila budi Samsonu mojem

Zovi me k sebi, bit' ćemo sami


Odnesi me

Razbacanu nutrinu u mozaik posloži

Na početak vrati što početak nema

Pod noge me svoje utješenu položi...


Foto: Marino Dobrina



subota, 1. siječnja 2022.

 Rasuta sam

Poput prašine 

Što čestice svoje

Parketom kuće napuštene

Prolijeva

Razasuta posvuda

Pokrivam i dobro

I loše

Unedogled prostrta

Sama i neprimjetna


Otresu cipele slučajni prolaznici

Ugaze u mene

Potom se zgroze

I otresu moje sjene

Po tragovima koji ostaju

Ispod slojeva znoja osušena

Samo krikom umrljana

Stopa

Mećavom krivnje

Optužena


Prelivena čaša potresom očaja

Prevrnuta

U znaku odustajanja

Perom ispisana stranica

Nekih propalih odluka

Batalim sva nastojanja

Prosipam se napuštenim odajama

Oronulih, starih sanja

Neću da dišem

Pljesniva, zatrovana sjećanja


Još samo treptaj između suza

Tijelo podsjeća da živi

Suhih, izboranih kapaka

Što drhte od boli

Sklopi oči i čekaj

Da ti atomi postanu čestice

Svilene čestice prašine

Prekrij sobom trule daske

Dvorca obraslog bršljanom

Života otrovana


 Nema je više... Prekili je valovi okrutnih rukovanja Osmijesi laži ispod kojih urota sniva U soli od kurtoazija sakrila se njena kosa Uši o...