Ne traži me više
Rascijepila sam se na pola
Dio mene zemljom živih luta
Kao sjena
Većinom sam pokopana
Hadom se prelijevam
Zemljom prokletih
Među kurvama prodanih savjesti
Pijanicama
Licemjerima
Ne zovi mi ime
Ne odazivam se ljudskom glasu
Kroz deseti krug pakla na koljenima puzim
Okajavam grijehe bačene u lice
Izdaja!
Viču kreature tužitelja
Mačem pravičnosti odsjekli mi dušu
Seciraju taj jad i bijedu
Zgrčena od boli
Pred prstima pravde
Znaš li da sam mrtva?
Ubile me riječi, slova, ubili me uzdasi
Preneraženi suci sa coktanjem na usnama
Poput pljesnive krpe para se srce
Trakica po trakica
Visim obezglavljena sa zidina istine
Neka se raspadne život u ogledalu
Iskrivljene slike onoga što je trebalo biti
Onoga što sam snila
I onoga što je bilo
Znaš li da ne postojim?
Vidiš mi lik i šapat struji prostorom
Čitaš moju krv, moj znoj, suze moje
Umišljaš da me poznaješ
I da su moja ramena stvarna
Da se grleno smijem kada pričaš
Uvjeravaš se da sam ovdje
Da plačem
Da dišem
Da sam živa
Nema me u ovoj dolini suza
Onkraj tvoga razuma, na granici ludila
Komadići mene razbacani hijenama
Zakona i morala
Pijem s osuđenim marginalcima
Bratimim se s lopovima
Podajem se gubavcima
Nek izgori tijelo u plamenu boli
Nek vatra sažeže sve biljege sramote
Nek duša konačno usne i zaboravi...