"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"
93
Studeni 1999. godine.
19 godina i 3 mjeseca.
Kafić u kojem Marta radi više ne treba dodatnu radnu snagu jer se terasa zatvara. Zima je. Zagreb je siv, bezličan i hladan. Marta suptilno dobija otkaz: potrebna im je samo preko vikenda, ali Marti to nije dovoljno da plati stanarinu i režije pa mora tražiti drugi posao. I dalje izlazi u taj kafić i dalje je najbolja frendica sa svojom kolegicom i dalje ju poslovođa "gotivi". ali, Marta pada u depresiju.
Hoda tim sivim i hladnim gradom, traži posao, ali, iskreno, ne da joj se nigdje raditi. Ne nakon iskustva u tom kafiću. Sve joj se čini bezveze.
Nakon par dana počinje raditi u jednom malom kafiću kod Britanskog trga. Sve se čini idealno: gazde su mladi dečko i njegova cura, plaća može parirati njenoj dosadašnjoj, bakšiš je njen i kafić je miran i pristojan.
Ali, Martu guši nešto duboko u njoj. Ne osjeća se dobro. Psihički. Ima osjećaj da je na dnu, sama, hoda tim gradom kao duh. Nakon euforije koja je trajala dobrih 6 mjeseci, ona je ponovno pala.
Jedan poziv će promijeniti sve.
"Bok, Marta, Žana je." - Žana s druge strane slušalice je jedna od cura koje su bile dodatna radna snaga u kafiću u kojemu je Marta odradila sezonu "terase". Nije baš bila vrijedan radnik, ta Žana, a nije se dičila ni posebnim intelektom, ali bila je atraktivna i to je bio njezin adut.
"Hej, Žana, bok. Kako si? Kaj ima?"
"Evo, super, nalazim se u Dubrovniku, zapravo, jednom mjestu prije Dubrovnika, na Pelješcu. Radim u super lokalu i zovem tebe jer tražimo pojačanje pa sam mislila, ako nemaš ništa pametnije, da mi se pridružiš."
"Na Peplješcu! Jebote, Žana, pa to je na drugom kraju Hrvatske!"
"A da, znam, ali gle, fakat je super! Imaš smještaj, hranu, plaća ti ostaje čista. A ekipa je mrak. Baš mrak."
"Uh, pa nemam pojma, onaj posao mi je propao, a ovdje gdje sad radim, iskreno, ok je, ali nisam sretna, jebem ti. Ne znam, Žana, ´ajde daj mi malo vremena da razmislim."
"Evo ti gazda na telefon pa kad s njim završiš, razmisli."
Marti se javlja na telefon gazda Pero. Prvo što ju pita jest je li atraktivna. Marta sebe takvom ne doživljava pa mu kaže da ne zna što je njemu atraktivno.
"Heh, meni je atraktivna Ana Sasso." - odgovara gazda Pero. "Ali ako Žana kaže da si ti atraktivna, onda znam da jesi." - smije se taj muški glas s druge strane slušalice.
"Hajde ti razmisli nekoliko dana, ali nemoj predugo razmišljati. Pa mi se javi. Mi te čekamo."
