Samo ponekad

U suton pustim pitanje

Gdje smo zapeli

Nas dvoje

I - jesmo li bili

Nas dvoje

Ili sam oduvijek bila

Samo ja

U čežnji za tobom?

U suton ga puštam

K'o što i tebe pustih

A sebe raskomadanu

Na svjetlu dana 

Lešinarima savjesti

I sumnjiva ćudoređa prepustih.

Jaka sam ja

Ne love me sutoni

U mreže svoga zaborava

Ne pripadam u njih

Ionako su prepune 

Uspomena mojih

 Zaboravili smo dah

I zaboravili smo leptire

U bespuće obrisanih sjećanja

Pospremismo nadanja prah

Obmana

Zaboravili smo poglede

I zaboravili smo isprepletene prste

U pustinji pod nemilim suncem

Lešinarima ostavismo mile besjede

Utopija

Zaboravili smo da smo jedno

I zaboravili smo prstenjaka sponu

U grotlu razočaranja

Utopismo živote poprilično bijedno

Sujeta

 Imaš li šifru

Dijagnozu za dušu što gasne

Pilulu plave boje

Ma jbg, daj bilo koje

Napiši mi recept

Udijeli terapiju da oživim

Daj da barem na trenutak

Oćutim spokoja dašak

Upiši u moj karton

Ludilo očaja i kapljice krvi

Sakrij me iza floskula

Onkraj zastora sramotnoga bola

Stavi me u ladicu

Odmah pokraj onih što ishlapiše

Sjenka moja ispod duge bježi

Za tugu nema: "Otvori i reži!"

( svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna)

Ne pitaj me više

Kojim lišćem koraci moji šušte

Ni gdje počinje moj put

Ni koje kiše po stazama sjete pljušte

Ne pitaj me, dušo

Koje boje moju sjenu pletu

Otkud dolaze slova ova pomiješana

Bojama čije jeseni kolopletu

Ne pitaj me jer ni sama ne znam

Čak i ime moje k'o da nije

U odrazu lokve pored puta

Lik neke strane žene mi se smije

Ne znam kuda ove noge hrle

U mirisu juga što obavija stazu

Vihorom sjećanja na dodire kapi

Dal' na kišu ili - suzu

Ne pitaj me zato, moje zlato

Zašto ljubim sve što gasne

Zašto grlim što nestade u trenu

I zašto moje riječi tebi nisu jasne

Ne pitaj me, ne budali

Otkud dođoh ni gdje pođoh

U trenutku cijela tu sam

Sa jeseni u čas - prođoh