Samo ponekad
U suton pustim pitanje
Gdje smo zapeli
Nas dvoje
I - jesmo li bili
Nas dvoje
Ili sam oduvijek bila
Samo ja
U čežnji za tobom?
U suton ga puštam
K'o što i tebe pustih
A sebe raskomadanu
Na svjetlu dana
Lešinarima savjesti
I sumnjiva ćudoređa prepustih.
Jaka sam ja
Ne love me sutoni
U mreže svoga zaborava
Ne pripadam u njih
Ionako su prepune
Uspomena mojih
Zaboravili smo dah
I zaboravili smo leptire
U bespuće obrisanih sjećanja
Pospremismo nadanja prah
Obmana
Zaboravili smo poglede
I zaboravili smo isprepletene prste
U pustinji pod nemilim suncem
Lešinarima ostavismo mile besjede
Utopija
Zaboravili smo da smo jedno
I zaboravili smo prstenjaka sponu
U grotlu razočaranja
Utopismo živote poprilično bijedno
Sujeta
Imaš li šifru
Dijagnozu za dušu što gasne
Pilulu plave boje
Ma jbg, daj bilo koje
Napiši mi recept
Udijeli terapiju da oživim
Daj da barem na trenutak
Oćutim spokoja dašak
Upiši u moj karton
Ludilo očaja i kapljice krvi
Sakrij me iza floskula
Onkraj zastora sramotnoga bola
Stavi me u ladicu
Odmah pokraj onih što ishlapiše
Sjenka moja ispod duge bježi
Za tugu nema: "Otvori i reži!"
( svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna)
Ne pitaj me više
Kojim lišćem koraci moji šušte
Ni gdje počinje moj put
Ni koje kiše po stazama sjete pljušte
Ne pitaj me, dušo
Koje boje moju sjenu pletu
Otkud dolaze slova ova pomiješana
Bojama čije jeseni kolopletu
Ne pitaj me jer ni sama ne znam
Čak i ime moje k'o da nije
U odrazu lokve pored puta
Lik neke strane žene mi se smije
Ne znam kuda ove noge hrle
U mirisu juga što obavija stazu
Vihorom sjećanja na dodire kapi
Dal' na kišu ili - suzu
Ne pitaj me zato, moje zlato
Zašto ljubim sve što gasne
Zašto grlim što nestade u trenu
I zašto moje riječi tebi nisu jasne
Ne pitaj me, ne budali
Otkud dođoh ni gdje pođoh
U trenutku cijela tu sam
Sa jeseni u čas - prođoh
