subota, 23. listopada 2021.

 Neumoljivim mrazom obojana

Studenom prašinom sakrivena

Krhka duša nasred svijeta stoji

Tiha, sama, dane svoje kriomice broji


Glavu umornu ponosito diže

Kontra ledu koji po njoj gmiže

Sa ramena znoj se cijedi

U kamenu boli postepeno blijedi


Omotana plaštem laži

Svijetu daje što svijet traži

Porozne riječi što cerek mame

Tuzi sprovod dostojan jedne dame


Vikom, krikom glas izgubi

Tihi jecaj zatomiše joj zubi

Dok ju student zima para

Svijetu daje kruha i - igara


Nema komentara:

Objavi komentar

 Hladno je... U sumraku sjenke goleme postaju, mrazom odjevene k'o zvijezde blistaju, tišinom dok hodam pogled mi love, tajanstvene silu...