subota, 23. listopada 2021.

 Neumoljivim mrazom obojana

Studenom prašinom sakrivena

Krhka duša nasred svijeta stoji

Tiha, sama, dane svoje kriomice broji


Glavu umornu ponosito diže

Kontra ledu koji po njoj gmiže

Sa ramena znoj se cijedi

U kamenu boli postepeno blijedi


Omotana plaštem laži

Svijetu daje što svijet traži

Porozne riječi što cerek mame

Tuzi sprovod dostojan jedne dame


Vikom, krikom glas izgubi

Tihi jecaj zatomiše joj zubi

Dok ju student zima para

Svijetu daje kruha i - igara


četvrtak, 21. listopada 2021.

 Kasno je...


Sad doista je kasno, za ljubav, za grijeh; za tugu, za smijeh; kasno za oprost, za krivnju i jal; kasno za šansu, za put, za neko novo svitanje u dvoje...

Kasno je; za pogled ispod kojeg zmaj zablude se krije i kasno je za poljupce utopljene u varkama koje tako lijepo zvuče duši gladnoj slova zlatnih...

Zaista, kasno je za pjesme i stihove od dragulja; rečenice sapletene u vezove najnježnijih niti; ne padam više na prozaične rime i pisma s tragovima slanih suza... Suza koje teku po defaultu da bi izgrizle otvorene rane i pekle još i jače...


Nisam ja više lutka kojom si me zvao i duša koju si svojom prepoznao; nisam više tvoja, nikada nisam ni trebala biti, te grabežljive sjene koje su me umalo prožele, to su samo tvoje sjene i nosi ih... Samo što dalje od mene!

Ruina si po vlastitom izboru, nema tebe iza tvojih podočnjaka, pojela te želja da netko drugi budeš; kamen tvrd, čelik hladan; neko drugo ime iza lika tvoga...

Kasno je za tebe; kasno je i za mene; kasno je za "nas" i nikada nije ni bilo vrijeme pravo. Utopijom smo hranili kukavičluke i sjenke ovisnosti o potvrdama; iza naših duša skrivala se samo očajnička želja da stanemo u čahuru gusjenice i odande ne iziđemo kao leptir; da spavamo i u bunilu opijata proživimo kvazi živote....


Kasno je sada...


Zakasnio si pola stoljeća moje istine i nekoliko eona svojih laži; preko svih prašnjavih puteva zabluda i vještih izvedbi u teatrima samopromoocija dojahao si na plamenu očaja i sada ti se iz svake pore slijeva kajanje, ali ne zbog mene... Ti, dušo, žališ samo sebe... I napadom se braniš, a ni ne vidiš da si i napadač, a i branič isključivo - ti... Munjama bijesa paraš šavove koji tebe drže sastavljenog i vatrom jada pališ fini papir od kojega si načinjen... Nekada je papir trpio svašta; danas su to samo slova izmiješana u neprepoznatljiv i besmislen tekst i na dijelovima izblijedjelu tintu...


Kasno je...


Kasno je za buđenja i kasno za snivanja; za Mjesečeve mjene i za oseke i plime; kasno za one šatore i kuće i vile; kasno je...

Prošla su vremena kada je vrijeme bilo jedina neupitna stvar i kada smo mislili da ga imamo... Hvala Bogu, nismo imali - ni vrijeme, ni sutra; nismo imali - nas...

Kasno je za odabire; za povratke; kasno je za pitanja i odgovore; kasno je za nedostajanje i kasno je za patnju; kasno za trakavice od riječi koje bruje i zuje bez smisla, bez svrhe...


Jednostavno, kasno je...


subota, 16. listopada 2021.

 Tko si ti?

Dok riječi trošiš

U sjećanju praznina

Kao crna rupa

Zaboravljenih sjena


Odzvanja


Znamo li se?

Dozivam okus usana

Jezika neznanca

Džabe, brate

Usne to su stranca


Vrište


Koje ti je ime?

Sve dimenzije prođoše

Svi eoni vremena

Mi se ne upoznasmo

Jedan čovjek i jedna žena


Bez imena


nedjelja, 10. listopada 2021.

 Ogledalo izmrcvarene nutrine

I izvana i iznutra

Mračne opsjene njene

Onkraj izgubljenog, hladnog "sutra"


Je li istina to što piše

Il` se iza slova skrila

U jecaju svom sve tiše

Odustati već bi htjela


Ne vidi se u zrcalu

Dubina straha otkupljena suzom

Gomile riječi u analu

S potrošenom - kurvom - muzom



 Nema je više... Prekili je valovi okrutnih rukovanja Osmijesi laži ispod kojih urota sniva U soli od kurtoazija sakrila se njena kosa Uši o...