ponedjeljak, 31. svibnja 2021.

 Jesi li ikada kišu oćutio

na obrazima svojim

dok si iznad glave kišobran držao

dlanom cijelim

ogrubjelim?


Jesi li ikada trešnju okusio

na pupoljcima jezika svoga

iza zapečaćenih usana

karaktera grintavoga,

lažljivoga?


Jesi li ikada miris vjetra osjetio

poput vihora obuhvativši

misli tvoga alter ega,

u kukavički um zalutavši,

pogriješivši?


Jesi li ikada, poput mene,

iza zatvorenih kapaka plakao,

puštao suze da cure,

a ti dno svoga dna dotakao,

skapao?


Jesi li?


Jesi li ikada sebe u oči pogledao,

kad se maskare ljigavih obmana

preko cijelog stakla proliju

kao želja jednog narkomana

nehumana?


Jesi li ikada umirao svitanjima

a živjeti prisiljen bio

u svim šipražjima etike i morala

istinu svoju prodao,

izdao?


Jesi li, ljubavniče Rima,

okove svoje na mene prebacio?



Nema komentara:

Objavi komentar

 Sakrila sam te, dušo Sakrila od pogleda Sakrila od svijeta I od neba Ispod leda Prekrilo te more, dušo Prekrilo valovima krinki I uzdasi vi...