Ispod površine bujica je riječi

Krvlju obojena slova

Rijeke koja ne prestaje teći

Do nekih davno odsanjanih snova

Gdje si bio dok su kosti pucale

Ispod blokova od betona

Za utopiju ljubavi ginule

U laži jedna nada pokopana

Tražila sam riječi u grimiz odjevene

Izgubljenim dječacima utjehu darivah

Komadi duše u prah satrvene

Sebe nagu, nasukanu oplakivah

Razumiješ li pismo tuge

Jer ne shvaćam ga niti sama

Lakše bješe tješit` druge

Osjećaji ti su nepotrebna krama

Teče ispod mene lavina vrelog bijesa

Kose čupam sve od muke

Suze lijevam ponad svoga lijesa

Načinjena od vlastite mi ruke

Ruski rulet nije norma moja

Za me svaki metak pogodak je

Da ubije ta lica bez broja

Sakrivena u strahu mizantropije

Poplavile su obale usred srži vremena

Rođendani se ne pamte u danima gladi

Pucaj samo usred abdomena

Gledaj sjenku dok se u lokvi hladi

U očima ti vidim prijezir

Ti oblačiš odijelo viteza noći

Preko poznatog lica obmane vizir

Tako je kada se ljubavnik dokopa moći

Pogledaj u krhotine ruku svojih

Sa dlanova ti krv i barut kaplju

Znojem smrti iz pora mojih

Pališ posljednju, oproštajnu baklju

Ispod trulog lišća na zgarištu jedne noći

Odlazim po tko zna koji put

Kao feniks u svojoj samoći

Dok ne bude podignut...