nedjelja, 22. studenoga 2020.

Hej ljudi :)

Danas ću malo podrobnije razraditi temu ovisnosti o šećeru. Da, znam da zvuči blesavo, ali ovisnost o šećeru stvarno postoji i toliko je suptilna i podmukla da čovjek uopće ne primjećuje da je ovisnik dok ne pokuša iz prehrane izbaciti upravo - šećer.

"Ovisnost o šećeru je suptilna i podmukla ovisnost koja se postiže gotovo nezapaženo. Nesvjesno se konzumira kroz procesiranu hranu dok uzimamo naizgled bezazlene obroke. Šećer je posvuda…

Šećer je nevjerojatno zarazan. Profesor Hoebel sa Sveučilišta Princeton i njegov istraživački tim je utvrdio da “šećer stimulira receptore za aktiviranje istih puteva koje stimuliraju i droge, poput heroina ili morfija.”

Šećer djeluje kao pogrešno navođen antidepresiv. Ona podiže razinu serotonina u mozgu, podižući raspoloženje i ublažavajući depresiju. No, to također izaziva niz problema povezanih sa šećerom u krvi – povećava potrebu za unos još obilnijih količina ove granulirane droge. Odvikavanje uključuje depresiju, razdražljivost, glavobolju, nemir i nervozu. Bolni simptomi se mogu smanjiti, ako ne i potpuno eliminirati, s malo znanja i planom za ozdravljenje.

Dijetalni način života i emocionalna podrška je potrebna kako bi razbili ovisnost o šećeru i uspostavili zdravu budućnost. Naravno, prvi korak u kroćenju ove ovisnosti je suzdržavanje od konzumacije rafiniranog šećera. Smanjenje soli i mliječnih proizvoda je također važno jer oboje uzrokuju želju za slatkišima. Konzumiranje male količine proteina svakih nekoliko sati također smiruje žudnju. Osim toga, čaj od komorača, anisa i sladića je prirodno sladak i stabilizira razinu šećera u krvi. 

Njega jetre, bubrega i adrenalne žlijezde je od vitalnog značaja za suzbijanje šećerne navike. Jabuke, artičoke, repa, čičkov korijen, daikon rotkvica, zeleno lisnato povrće i slatki krumpir su dobar izbor za čišćenje jetre. Crna soja hrani bubrege, dok minerali u tragovima pronađeni u morskom povrću održavaju endokrini sustav. Kako bi se dodatno potakla udobna detoksikacija, sukladan životni stil je od esencijalne važnosti.

Louise Hay, autorica knjige “Heal Your Body”, vjeruje da su ovisnosti ukorijenjene u “bijegu od sebe” i straha. Pozitivne afirmacije, molitve i vizualizacije doprinose temelju samoljublja i ravnoteže. Terapija umjetnošću gradi samopouzdanje, a disanje smanjuje stres. Tjelesne vježbe podižu raspoloženje podizanjem endorfina i enkefalina. Specifična poze joge kao što su riba, plug, stoj na ramenima i lokust pomažu u čišćenju jetre – što je ključni aspekt liječenja bilo koje ovisnosti. Vođenje dnevnika prehrane, usporavanje stresnog životnog tempa i uživanje u prirodnoj slatkoći hrane također donose ravnotežu.

Borba protiv ovisnosti o šećeru je trud vrijedan ulaganja. Brigitte Mars, autorica knjige “Addiction Free Naturally”, primjećuje: “Osjećat ćete se energiziranije, svjesnije i zdravije, i više nećete patiti od žudnje za šećerom. Unos manje količine šećera će poboljšati vaše fizičko i emocionalno zdravlje i što je bolje stanje vašeg tijela i uma… to ćete žuditi za manje šećera. ”"
Evo što nam sve radi šećer: Kako se odviknuti? (atma.hr) )

Simptomi detoxa za svakog čovjeka su različiti. Ne, neću lagati i reći da je detox lagan, jer - nije. Puno je preispitivanja i sumnji, trenutaka slabosti kad se čovjek pita je li vrijedno ovolikog truda.

Ali odgovor je samo jedan - VRIJEDNO JE! 
Vi ste vrijedni.
Vaše zdravlje je vrijedno.
Vaš je život - VRIJEDAN!

Odjedno ćete imati 40, 50 ili 60 godna, visok šećer, kolesterol, probleme sa kožom, spavanjem, energijom, milijun "sitnih" problema koji vas sprečavaju da živit eživot punim plućima umjesto da ga zaista živite.

Na Rapid recovery programu naglasak je na zelenom lisnatom povrću: kelju, blitvi, kupusu, salati, zatim brokuli, karfiolu, poriluku, znači - svom povrću koje se jede sirovo. A jede se gotovo sve. Broj smoothieja dnevno i količina NISU ograničeni. JEdete odn. pijete koliko možete i kad god možete. Zeleno lisnato povrće umanjuje žudnju za šećerom i daje tijelu potrebnu i kvalitetnu energiju. Samo ga ubacite u blender, dodate sjemenke lana ili chie, vode po želji i popravite mu okus nekim voćem i - miksate do željene konzistencije. TAko pripremljen smoothie je cjelovit obrok koji je potreban našem organizmu.

Idealno bi bilo popiti oko 2l smoothieja dnevno. Kažem idealno, ali nemojte sebe forsirati na nešto, ako ne ide. Krenite polako. Uvrstite smoothie za doručak i eventualan poslijepodnevni međuobrok. S vremenom zamijenite i večeru smoothijem, a ručak velikom zdjelom salate po izboru. Ja natrpam svega u svoje salate. Ribajte, gulite, sjecklajte i - žvačite! Jako je važno svu sirovu hranu temeljito prožvakati da ne bi dolazilo do napuhnutosti ili žgaravice. 

Za danas toliko.






subota, 21. studenoga 2020.

Zeleni smoothie - blitva, kelj, chia sjemenke, banana i avokado

Dobro došli u Rapid recovery protokol koji je osmislila dr. Brooke Goldner s njezinim suprugom, a sve u cilju njenog ozdravljenja od Lupusa. 

I, znate što - uspjeli su!!!

NJena knjiga o tome već je godinama na listi najbolje prodavanih knjiga u Americi, njena grupa na FB-u stalno raste, a svjedočanstva ljudi koji su ozdravili svakim su danom sve brojnija.

I sama sam, sada već 3. put na protokolu. Prvi put sam bila 2 mjeseca, od 6. mj. 2020. do 08. mj. 2020. Kako bolujem od diskoidnog lupusa, alopecije, Reynaudovog sindroma i imam pozitivne centromere ( sklerodermija ), a nisam ni na kakvoj terapiji osim kortikosteroida LOKALNO - na lezije na licu, isprobavala sam razne prehrane, između ostalih i AIP i PAleo. Međutim, ono što je meni bilo prioritet - OČISTITI LICE OD LEZIJA I OŽILJAKA - niti na jednoj od dijeta nije funkcioniralo. Lice mi se lako "upalilo", zacrvenilo, osulo. 
Odlučila sam otići na protokol i vidjeti što će se dogoditi.

Dakle, nakon cca mjesec dana moje lice se očistilo do te mjere da više gotovo niti jednog podsjetnika na lupus na njemu nije bilo! Energija mi je bila na zavidnom nivou - pješačila sam po cca 5km u sat vremena brzog hoda. Izgubila sam 5 kilograma, spavala sam odlično, imala bistar i čist um, koncentraciju, a važno je i to da su nestali napadaji anksioznosti.

Loša strana je ta da sam izgubila menstruaciju, a i moja se alopecija pogoršala.

Kako sam po prirodi nestrpljiva, radi navedenih sam problema prekinula protokol, misleći da će mi biti lakše kad se vratim na Paleo.

NIJE!

Čim sam počela unositi namirnice za koje sam vjerovala da su neškodljive ( meso ), moji hormoni su podivljali. Nisu više znali što traže i što ne traže i počelo je stanje bunila u kojemu sam se prežderavala slatkim i ugljikohidratima, a sve samo zato što navedena hrana stvara takvu OVISNOST da se može usporediti s najjačom ovisnošću o heroinu.
ŠEĆER stvara OVISNOST.
BIJELO BRAŠNO stvara OVISNOST.

Teško je reprogramirati mozak. Netko tvrdi da je potrebno 6 tjedana da se mozak oslobodi žudnje za šećerom. Iz vlastitog primjera mogu reći da to nije točno - naime, ja sam prestala pušiti prije 2 godine i DAN DANAS imam neke "OKIDAČE" koji me "okinu" da mi i dalje dođe potreba da zapalim cigaretu. Ne, neću to i učiniti jer je prošlo puno vremena pa ( mislim ) da mogu odlučiti da neću.

Ista je stvar sa šećerom. Bude dobro, dobro i dobro. I samo odjednom - BUM!!! Želja, manita potreba za šećerom i UH samo iskoči u glavi i tjera te da ju zadovoljiš.

Tu sam ja kiksala. Misleći da sam se "očistila" i da mi nakon 2 mjeseca bezglutenska čokolada NEĆE napraviti dar-mar, pojela sam ju. I tu je sve krenulo nizbrdo. 

Nakon te jedne čokolade, tijelo je tražilo još i još, ali isključivo junk food. Nije mu palo na pamet tražiti ni kuhanu hranu ni meso ni mlijeko - isključivo čokoladu i brašno. Kraj.

Nakon što sam mu dala što je tražio, slijedio je još veći košmar: anksioznost, panika, tromost, nesanica, zimica, nemogućnost koncentracije, razdražljivost i, najogre od svega, nemogućnost da se najedem. Znači, jela sam non - stop i nikad nisam bila sita. Do točke takve pretrpanosti da nisam mogla disati. Lice mi se ponovno osulo, zacrvenjelo, upalilo. Oko nosa se počela pojavljivati seboreja. Prištići po tijelu.

Psihički je bilo također grozno - slabost u donošenju odluka, gađenje spram same sebe, nesigurnost, strah, jad i očaj.

Uglavnom, trajalo je to neko vrijeme. 

Razmišljajući, sirova je prehrana najbolji način prehrne za svakog čovjeka. Jer, zaista jest. Ona samo daje, ne uzima ništa. I baš zato što samo daje, ja sam sada ponovno na protokolu. Nije važno koliko sam puta pala, jer ljudi smo i padamo.

VAŽNO JE KOLIKO SAM SE PUTA DIGLA!

I to zapamtite: oprostiti sebi PRVI je korak ka ponovnom pokušaju. 

Pisala bih o svojem iskustvu. Ovdje. IZnosila detalje i informirala ljude, pomogla im, poput moje prijateljice Violete koja je meni prenijela znanje, da pomognu sebi tako da samo posegnu za onim što je Bog stvorio u prirodi za nas. Bez industrijskih proizvoda. Samo prirodno.

Fruktoza iz voća, UH iz voća i povrća, sve neškodljivo, a tako obnavljajuće, oporavljajuće, živo.

Norman W. Walker piše puno o sirovoj ishrani. Njegove knjige imate u pdf-u na internetu, potpuno besplatno

Ovaj je protokol, dakle, baziran na sirovom voću, povrću, lanenim i chia sjemenkama kao izvorima omega 3, vodi, znači- ZELENIM SMOOTHIE-jima i SALATAMA. Teško je prvih nekoliko tjedana dok se organizam ne očisti od "otrova", ali isplati se svakog truda.

Želite li vratitit sebe sebi zdravu i oporavljenu, punu energije i bistrine misli slobodno pratite moje tekstove i moj put jer ja iskreno vjerujem da je sve lakše kada čovjek zna da nije sam u svojim borbama. Na koncu konca, svi bi mi voljeli biti zdravi, a to i jest moguće samo ako se vratimo - prirodi.





 

srijeda, 11. studenoga 2020.

 Pitanje je glasilo:

"Po čemu ćete pamtiti 2020. godinu?"

Odgovorih naglo, bez razmišljanja, bez vaganja i bez kalkulacija:

"Po - samoći..."

Da iole sebi protumačim instinktivan odgovor, sjedim sama na obali svojih snova, gledam suton i osluškujem melodiju vjetra koji me miluje svojim strujanjima kako nitko nikada nije.

Dodiruje mi dušu... 

Ono za što su me uvjerili da je "demode". Ono što nije na cijeni.  Ono što je omča oko vrata. 

Meni.

Govorila je moja duša mnogima. Pričala je vedre priče, plakala je i jecajima željela kriknuti tuđe ime, tuđe ruke dozvati, nježno krilo žena, muškaraca, djece... Vrisak njezin stopio se, na koncu, sa valovima slane vode i - raspršena u kapljice - konačno je ima posvuda. Sjedim i gledam... Gledam kako usamljenost na koncu pobjedi svoju samoću, dijete željno igre, vriske, cike; dijete željno daha na obrazu, daha pripadanja - na kraju, poput djevojčice iz Andersenove bajke, razlije se u milijunima svjetlosnih kapi - i ima je svugdje.

"Ti si moja!" - šapnuo je samo sjeverac...

Samoća je ime mojih godina. Ne samo ove koja izmiče. Ne samo prošle koja je već zaboravljena. Ne ni svih 40 koje su protutnjale k`o da nisu moje. Jer, i nisu. U samoći ne posjeduješ niti sebe, niti vrijeme, niti mjesta. 

Samo - dušu.

Duša htjede toliko toga. Udahnuta u mene, a ja neka kilava gospodarica podarih joj samo kilave izbore. Izbore sa komadima stakla u očima.

Samoća kao pokora i blagoslov. Uronjena u sebe, u očaju trgala sam dušu na komadiće, da nestane, da mine bol, da utihnu krici. Ona se uvijek zakrpala sama. Vedra, potunog oprosta, upravo kao nevino dijete. 

Glupo dijete, odrasti. Nije ti fora biti. Sada je važno posjedovati. Ti samo čući u svojoj samoći. I šuti. Ne traži ništa. Nema nikoga. Čekaj...

Osluškuj...

Refuri ime tvoje zovu!

Oni te vide!

Oni te poznaju...

( foto by: Dado Nekić s Fortice 😎 )



 Sakrila sam te, dušo Sakrila od pogleda Sakrila od svijeta I od neba Ispod leda Prekrilo te more, dušo Prekrilo valovima krinki I uzdasi vi...