utorak, 20. listopada 2020.

I na koncu svega
Ostajemo sami
Usred varljivosti ljudskog daha
Zakrivljenih karika straha
Kad zavjet se polaže
Ispod celofana trulež vrišti
A izvana dernek i parade
Održavanje na životu lažne nade
Kad prođu vlakovi
S vagonima snova
Ustraješ u smješku k`o grimasi
Otkrivena i naga u užegloj masi
Neka padnu maske snage
Neka vrišti bol iz pora
Krvlju oboji valove mora svoga
Znoja vrela, oporoga
Vrišti u muku vlastita krika
Raširi krila, nek poleti bijes
Pusti u vječnost nek odzvanja
Jeka tvojih sranja
Suzama isperi blato s obraza
Kojim pogođena stojiš usred pravednika
Nek` ti sude ptice rugalice
Kamenuju tvoje išarano lice
Ionako ostajemo sami
U lokvama ega il` u kapi straha
Ili kontra bijaše?
U tminama sujete naše
Stoji sama usred raspadnuta bića svoga
Na krhotinama izmrcvarene želje
Sama i bezimena
Žena - sjena...
Slika može sadržavati: stablo, nebo, biljka, na otvorenom, voda i priroda

Ko



četvrtak, 8. listopada 2020.

 Dugo sam se jutros promatrala u zrcalu...

Tražila sam bljesak povjerenja, odsjaj iščekivanja, dašak svježine iza pogleda...

Tražila sam trag bezazlene radosti, djetinjeg osmijeha, valova uzbuđenja u dodiru zore...

Tražila sam trenutak u kojemu sam nestala u gruboj crti posred čela, pokušala sebi reći:

"Lijepa moja...", usprkos svim ožiljcima, pečatima stradanja, patetike, vatre, krvi i suza...

Pokušala sam sebe gledati i pronaći ljepotu koja nije minula, samo se skrila iza prohujalih ratova, bitki i okršaja; skrila se iza okrvavljenih dlanova, iza lica umrljana suzama; iza bijesom ispunjenih riječi, sakrila se od svijeta...

Gledala sam dugo u to lice koje me vara svakoga dana; lice koje vara sve vas iznova i iznova, od zore do zore, opetovanog, iskrivljenog osmijeha iza kojega se krije samo strah...

Prelazila prstima po obrvama s kojima sam se oprostila, gledala plastiku i keramiku koji nikada nisu bili dio "originalne postave", razmicala kosu i jabučicama hladnim milovala glatka, ćelava mjesta dok se panika sve više širila, poput plimnog vala i prijetils da će me preplaviti, a ja ću konačno, suočena s istinom, ustati i - biti...

Tražila sam ljepotu u floskulama i frazama, kopala da ju pronađem tamo gdje je nekada bila, tražila sam onkraj zrcala, ali nisam našla ništa osim crna ništavila fotografija iz albuma... Neke mene koje se i ne sjećam... Samo jedna od mnogih uloga...

Tražila sam u tom zrcalu komplimente kojima vjerujem jer moram vjerovati, moram, da bih disala, da bih postojala, istovremeno znajući da su sve te riječi samo bijeg slučajnih prolaznika, posjetitelja mojih minuta...

Tražila sam ovo dijete bez prošlosti, ovu djevojku bez budućnosti...

Suzama sam napravila zid, debeo zid od stakla; kroza zid ne dopirem ni ja do nje, a ni ona do mene...



nedjelja, 4. listopada 2020.

Stravično je ne poznavati te...
Hodati kraj tvoga lika
Ne osjećati miris tijela
Okus usana davno zaboravljen
Oči stranca
Kamen - stijena
Čovjek bez oblika
Ljudskosti lišen
Strah me pogleda tvojega
U njemu su sante leda
Stalaktiti vječnosti
Eoni ledenih doba
U njemu nema mene
Iza zaleđena kipa
Tvojih ideala
Izgubljenih nadanja
Straši me blizina tvoga tijela
Kad kraj mene prođeš
K`o da me i nema
Okrzneš me cinizmom
Naučenih obrana
Porežeš me njime
Dublje neg` mačetom
Naoštrenih napada
Ne poznajem tvoju sjenu
Dok preko mojeg tijela klizi
Ne osjećam ti dah
K`o da iz ogledala me lizne
Plamičak ironije tvoje
Posramljena klečim
Ispred straha - vladara
Osmjeom ponižena
U kutovima učiju mi
Proletiš kao varka
Iluzija nekih davnih
Prokockanih snova
U ruletu promašenih ideala
Prst ti čvrsto na obaraču stoji
Uz čelo moje
Prislonjen
Bojim se prstiju tvojih
Što tako nonšalantno vise
A meni stisak oko vrata
Čelikom okovan
Gušim se u tvojoj zimi
Ne postojim u pustinji
Nepostojanja tvojih
Nema me
Užasnuta!
Prestravljena!
Jesam li ikada i bila?
Dodirujem lice svoje
Prstima preko tijela klizim
Uvjeravam se da živim
Iako za tebe odavno već mrtva
Grobljem uspomena koje nemamo koračam
Pokopana!
Zaboravljena!
Dah grabim
Za njega se borim
Život iskam
Za njeg` molim
Sa sprovoda svoga bježim
Daleko od tebe - stranca...




 Sakrila sam te, dušo Sakrila od pogleda Sakrila od svijeta I od neba Ispod leda Prekrilo te more, dušo Prekrilo valovima krinki I uzdasi vi...