subota, 26. rujna 2020.

 Nahrupili oblaci prepuni gnjeva, spustiše se nad žiće koje svojim svjetlom na počinak ode, raširiše krila i dahnuše ponad smiraja...

Poput zmaja koji vatru riga...poput orkanske bure koja refurima satire more, zapovijeda valovima i obitava u pjeni...poput nemilosrdna krvnika što uživa u moći kojom giljotinom ravna...

Nagomilao se bijes, izvire iz svojih pora, ključa, vrije, prelijeva se preko rubova osjetilnih završetaka nutrine i prekriva kožu kao sadistički ljubavnik svoje podatnu djevicu...Oslobodio se, iz lanaca stoljeća, eona, otrgnut, izbezumljen širinom svojega puta, gazi, reže, lomi...

Slomi...

Mostove pali, rukoljube pljuje, zagrljaje ledi, ljubavi se u lice ceri... Nema više cijenu koju kao otkupninu za svoju šutnju prima... Ne šuti se više u tišinama očaja, kurtoazije, licemjernog odgoja i... Odraslosti?

Nahrupio bijes, u izdaji rođen, pod zemlju skriven, iz praha obnovljen... Preko svih lažnih sjaja, satire do slobode samoće...




nedjelja, 20. rujna 2020.

 Može li ovo

boljeti malo više?
Može li me jecaj
parati malo tiše?
Možeš li me danas
rastgati malo jače?
Želiš li da suze ipak
ispred krvi prednjače?

Što mi disat`
Ne zabraniš
Srce zabludjelo
Iz grudi mi odstraniš?
Branu na slapove
U očima mojim
Tišinu u vrisak...
Ja tišine se ne bojim...

Što si me danas
Prignječio bolom
Prekrio sekunde
Onim mučnim glagolom
"Prolazi"...?
Što ne prođe
Odmah sada
Zašto tmina
Gdje je svjetlost vlada?

Gdje si?
Dok iz vena krv mi lije
A u dušu otrov zaborava
Da se slije
Daj da pijem
Da i sebe nađem
U grotlu varke
Sebi savršenoj dođem.

U ogledalu sliku svoju
Prpošnu bih htjela sresti
Oči bez sjena
Nutrinu bez ispovjesti
Sebe bih zakrpanu
U vosak izlila
I sjećanje srca
U kapi bih - utopila... 



utorak, 8. rujna 2020.

 Ne, nisam ja umorna...

Samo mi odgovara tama ispod koje sklupčana ležim, intuicije pokvarenih mehanizama, zahrđalih kotačića, bez iole goriva u predosjećaju smradova...

Nisam ja umorna...

Samo se skrivam ispod kamenja emocija koje mi rumenilom obraze oboja; rumenilom srama, rumenilom poraza, rumenilom bijesa...

Bježim od sebe u noći bez zvijezda, bježim glavom bez obzira od ljudi i slova, osmijeha bez istine, zagrljaja bez žara, daha bez života...

Okrećem glavu prema Ozu svojih utopija, priznajem nezrelost i neuhvatljivu Petar panovsku sjenu koja u meni kuha u kotlu neprihvatljivih manira - istina, znoja, suza i kapi krvi...

Ne, nisam ja umorna...

Samo spuštam pogled, upirem očima u vrhove vlastitih stopala poprskanih bljuvotinom tvojih laži, tvojih slova krasopisa umjetna, tvojih strahova - mojih zabluda...

Nisam ja umorna, uopće...

Samo sam zgađena slabošću vlastite duše, nemoćne da prepozna predatore, zvijeri koje mirišu na krv - moju krv! - čiji okus mi nepoznat stoji i dan danas, nakon svjetlosnih godina postojanja - ti ga poznaješ do u tančine, a ja sama sebi stranac...

Idi!

Bježi!

Ne gledam te u oči, ne gledam ni sebe, ne zbog straha, ne zbog tuge! 

Dišem u ponjave mokre od znoja dok snagu skupljam, dok skupljam krhotine vlastita srca i objašnjavam naivcu da odsada kuca samo za - sebe...

Odlazi dok se nisam skupila, dok nisam sve komadiće ponosom zalijepila, dok nisam pogled podigla... U oku mome krije se čista - savjest... 

Reže li ona oštrije od noža?





četvrtak, 3. rujna 2020.

 Oslobodi me!

Iz zatvora sebemržnje

Iz okova gađenja

Samoprijezira začaranog kruga

O oslobodi me!

Ovih zvijezda pred očima

Hladnog zagrljaja ploče

Posmrtnog mi kamena

Oslobodi me!

Očiju krvava pogleda

U zrcalu lica umrljana

Srama glave pognute


O oslobodi me!

Iz mene same izvedi me

Pokidaj lance krivnje

Želju u meni satri

Oslobodi me!

Prste mi polomi

Žuč mojoj utrobi vrati

Zube mi naoštri 

O oslobodi me!

Sljepila pred odrazom svojim

Okreni mi glavu

Pogled mi u sebe skreni


Čuješ li me?

Itko igdje -čuje li???

Krik iz utrobe suhe, jalove

Gdje srce odavno 

Kucati prestaje

Gdje su putevi izranjeni

Gorki, spaljeni

Očaj podno vrata pakla

Samoće strava

Užas svijesti 

Bivanja

Bez slobode snivanja


Na zgarištu ugasla vulkana

Koljena drobim

Kožu gulim

Na magmi ohlađenih uspomena

Krv puštam

Sebe robljem 

Sebi činim

Lanac kazni kratko seže

Oko vrata karike

Postojanja besmisla

Na mjesec lajem

Mjesec je u meni


Oslobodi me!

Sebe u trenutku

Sebe u dahu

U strahu

O, oslobodi me!

Slanih kapi na obrazima

Jada samopokore

Uvrnutih krivnji

Oslobodi me!

Vriska dokazivanja

U vodi ispljuvak

Promašenih zadataka


Oslobodi me...




 Sakrila sam te, dušo Sakrila od pogleda Sakrila od svijeta I od neba Ispod leda Prekrilo te more, dušo Prekrilo valovima krinki I uzdasi vi...