Ne voli me...
Čak naprotiv
Prezri slova imena mojega
Prekriži ih u abecedi
Ne koristi ih
Ni za plakanje

Odbaci šalicu moje kave
I talog sjećanja niz odvod pusti
Nek zacrni se bunar uspomena
Kroz zaborav praha
Ti i mene prospi

Ni uzdahom me ne spominji
Kroza zube da procijediš usne moje
Odbaci vrelinu noći
Ona još samo
U Nigdjezemskoj postoji

Moj je lik ionako zabluda
Opsjena dvodimenzionalne laži
Nisam stvarna ni ovakva
Nit' je tvoja slika mene
Sa istinitom
Bratimljena

Tek u prolazu
Ovlaš me okrzni
Mirisom me svoga daha
Uza zid priznanja lagano prisloni
Svom težinom ugasnule želje

Ali - ne voli me
Sva slova mojih abeceda
Samo jedno ime nose
I sav cerek uspomena
Likom se jednim krase
U ranama iste oči...