subota, 25. srpnja 2020.

Pjesmom ti kažem:
Ostavi floskule
I isprazne fraze
Kurtoazija gungule
U šarene kutije upakirane
Varljive neiskusnu oku
Ispod hrabroga smiješka
Vidljiva samo proroku

Ostavi masku 
Ispod nje se znojiš
Šminka se slijeva
Dok god postojiš
Niz usne ti cure
tragovi tamne maskare
Šarena si, mila,
Išarane daješ dare

Skini te okove 
Lažnih ohrabrenja
Podigni krunu
Iz blata svojih cmizdrenja
O klin objesi svaku istinu
Svojih morala
I svaku uspomenu
Što ti lje lice naborala

Odbaci od sebe 
Sve repove grube
Zmije što te račvastim jezicima
Od pamtivjeka ljube
Satri im glavu
I okreni se, kćeri
Licem ka sutra
Daleko od prošlosti - zvijeri...

petak, 24. srpnja 2020.

Da je meni sebe
Okom tvojim vidjeti
Gledala bih nju
A ne sebe kakva postah
Ona bi na mjesečini
Ples svoj plesala
Sa nitima srebrnim
Prste svoje vezala
Ona bi u rosi 
Pronašla dragulje
I na vlati trave
Biserje u nizu

Da je meni sebe
Okom tvojim vidjeti
Vidjela bih pletenice
Oko glave kako skakuću
I gledala bih nju
U osmijeh pretočenu
Poput duge poslije potopa
Ona bi sjala
Usnama svojim
Svijetu bih pozdrav
Jutrima slala

Da je meni sebe
Okom tvojim vidjeti
Bila bih ja samo silueta
Koja podsjeća na sada
Blagi odsjaj onoga što nisam
Bez odijela koji
Strijeli gnjeva prkosi
Bez štita strahom izvezena
I bez rukavica da obzira
Spram sviju
Osim sebe

Da je meni sebe
Okom tvojim vidjeti
Bila bi to ljubav!
Ljubav to bi bila
Od početka pa do sada
I to djevojče što gledam
Rukama bi milovalo sebe
Ljubilo bi dijete to
Nježnost svoju sebi disalo
Sebi, u očima tvojim,
Živjelo

Da je meni sebe
Okom tvojim vidjeti
K'o što vidiš ti
Al' ne vidim ja
Ipak pišem hvala
Jer možda
Jednom
Ugledam i ja
Nju u sebi
Koju vidiš samo
Ti...


petak, 10. srpnja 2020.

Ja...
Sebi stranac
Neprijatelj uglavnom
Nepoznata sjenka
U odrazu kukavnom
Smije se
I snuje
Neke bezglavo prazne
Raštrkane utopije...

Ja...
Nekim čudom
Ravne kičme
Stojim uspravno
Spram hirovite sačme
Čorak je il' metak pravi
Samo pucaj
I ne žali
Zatomit' će more jecaj...

Ja...
U toj riječi izgubljena
K'o Alisa sanjam čuda
Od tog sloga pišem stih
Možda samo dvorska luda
Tko to stoji
Usred bure, kiše, vala?
Tko se vara da je netko,
K'o zabludjela budala?
Dodajte opis

srijeda, 1. srpnja 2020.

Zrnce zahvalnosti...

Ispričat' ću vam jednu priču...
Prije 2 godine, negdje u ovo vrijeme, u moj je život ušla jedna, za modernu medicinu "neizlječiva" bolest koja je svojim prisustvom u i na mom tijelu uzrokovala svakakva sranja. Uz opadanje kose, obrva i generalno dlaka po tijelu, upaljene lezije po licu i ožiljke te neizostavno niske leukocite, Reynaudov sindrom i konstantan osjećaj hladnoće, LUPUS mi je oteo ono što je cijeli život bilo dio mene, moja nasušna potreba kao zrak koji dišem - sunce i more.
Neću pričati priče od početka. Na mom blogu graciaO01.blogger.com sve je zapisano.
Ono što htjedoh reći jest da se ni dan danas ne mirim sa svojom dijagnozom. Zapravo, pomirena sam sa slovima na papiru. Ali ne i s konačnošću. Kako to? Jutros se ostvarila moja duboka molitva koju sam, ove zime tjednima meditirala, uz Isusa, sa Isusom i po Isusu. Ostvarila se do u tančine. Do najsitnijeg detalja.
Jutros, u 8 i 15, došla sam na "svoju" plažu. Promatrala more stojeći u hladu, bježeći od zraka koje me ranjavaju. Skinula sam se i očekivala "led ledeni". Oko mene nije bilo nikoga osim Vatrogasaca koji su prali plažu šmrkom. Predivan osjećaj slobode, a s druge strane strepnja...
Zakoračila sam u more i nakon toga više ništa nije bilo važno.
Samo more i - ja...
Doma sam!!! Ja sam zaista doma!!!
Uronila sam u to moje prijateljsko more, dopustila sam da me obgrli čitavu, kao ljubavnik odbjeglu svoju dragu, kao majka sina koji s ratišta dolazi kući... Kao more - mene, njegovu.
Ono zna da pripadam tu, među valove, među zrnca soli, među jata riba...ni one me se ne boje. Prepoznale su me...
Plivala sam kao da nikada plivala nisam...U glavi vrtila svoju meditaciju. Ispred sebe vidjela svoj otok, pored mene grote, more, ispod mene prozirno more i svaka šara na ribi koja mi se vrti oko nogu... Iza mene blago sunce, čuva mi leđa.
I On kraj mene. Do u detalj, sve onako kako sam molila dok sam, usred zime, omotana šalom hodala pokraj jezera.
Šapućem usnama, kličem u duši:
"Hvala Ti, Isuse! Hvala Ti, Isuse!"
Vjera, vjera i samo vjera... 
"Molite kao da ste već primili!"
Zamislite sve što želite, kao da već posjedujete.
Razvijte u sebi zahvalnost unaprijed. Radujte se unaprijed. Smiješite se unaprijed. Koliko god paradoksalno izgledalo.
I biti će vam dano...


Pjesmom ti kažem: Ostavi floskule I isprazne fraze Kurtoazija gungule U šarene kutije upakirane Varljive neiskusnu oku Ispod hrabroga smiješ...